Zagreb, (IKA) – U nastavku rada Katehetske ljetne škole za vjeroučitelje u srednjim školama u četvrtak 22. kolovoza predavanje s temom “Vjera u razvojnoj perspektivi” održala je prof. dr. Ana s. Thea Filipović s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U uvodnom dijelu, dr. Filipović posvijestila je kako vjera nije statični polog koji treba sačuvati i “neokrnjen” prenijeti dalje, već ponajprije osobni odnos prema Bogu, koji poznaje dinamizam rasta i razvoja, utjelovljuje se u osobnu i zajedničku povijest, život, kulturu. U nastavku predavanja osvrnula se na razvojno-psihološki pogled na dinamizam vjere, te u tom kontekstu uputila na istraživanja Jamesa W. Fawlera o stadijima ili fazama strukturiranja vjere kroz životne dobi. Prva faza obuhvaća dob od oko 2. do 6./8. godine u kojoj dolazi do izražaja intuitivno-projektna vjera, jer dijete shvaća stvari intuitivno i osjećajno. Druga faza obuhvaća dob do 11./13. godina starosti, a moguća je i u odrasloj dobi. U toj fazi do izražaja dolazi mitsko-doslovna vjera u kojoj se stvarnost shvaća doslovno i jednoznačno. Sintetičko-konvencionalna vjera ili vjera pripadnosti zajednici obuhvaća dob oko 11./13. godine starosti do ulaska u odraslu dob. U toj fazi do izražaja dolazi sposobnost pojmovnog i apstraktnog, a mlada osoba Boga doživljava kao prijatelja. Tu je važna uloga zajednice vršnjaka.
Individualno promišljanje vjere obilježje je četvrte faze, a karakterizira kritička provjera preuzete vrednote, kritička provjera sadržaja primljene vjerske tradicije, izgrađivanje vlastitog pogleda na svijet. No, upozorila je predavačica u toj fazi može doći i do gubljenja osjećajne kakvoće vjere, prekida sa zajednicom konvencionalne vjere. Prema istraživanju petu fazu karakterizira objedinjujuća vjera ili vjera novog prihvaćanja, dok u posljednjoj fazi dolazi do izražaja univerzalna ili sveopća vjera, no ona se postiže rijetko.