Vatikan, (IKA) – Prije mise u Castel Gandolfu na svetkovinu Velike Gospe Papa se susreo s klarisama u samostanu u Albanu. Susret je, kako su izjavile sestre za Radio Vatikan, trajao oko četrdeset minuta. Papa nas je potaknuo da dokraja živimo svoje zvanje, ostajući vjerni svojoj karizmi, dakle u jednostavnosti, u traženju onoga što je bitno i u siromaštvu po kojem smo sve sestre, da svoj život temeljimo na Gospodinovoj ljubavi. Teško je izraziti ono što smo osjećale kad smo se susrele s Papom, ali susret je bio radost i snaga koja povećava istinsku odgovornost našega odgovora Gospodinu za Crkvu i za Svetoga Oca – kazala je opatica Maria Assunta Fuoco, a s. Maria Concetta dodala je da je Papa toliko miran i opušten kao da nema nikakvih misli ili kao da je bez posla.
Sveti Otac nas je i nasmijao svojom pričom: Marija stoji u Raju iza vrata. Sveti Petar ne otvara uvijek vrata kada kucaju grešnici, a Marija trpi i ne odmiče se od vrata. Kad padne noć i rajska se vrata zatvore a nitko ne gleda, Marija svima otvori vrata. U Papinoj smo priči vidjele svoje poslanje. Poziv na kontemplativni život, u zatvorenom, danas uopće nije shvaćen ni vrednovan, nije važno. A u čemu je bit, koja je svrha kontemplativnoga života, našega zvanja? Na taj je upit svojom pričom odgovorio Sveti Otac: U tišini, u mraku, kad nitko ne vidi, nitko ne zna, nitko ne čuje, koliko ljudi prođe ispred naših samostana i uopće ne znaju tko je unutra i zašto. A baš se u tišini, u noći, odvija naše poslanje, otvaramo rajska vrata kako bi mogla ući sva naša braća i sestre, koje možda ne zanima ili ne poznaju i nemaju dar vjere. To nitko ne zna… ali nas nije briga jer Bog zna, a zna i Marija, zaključila je s. Maria Concetta.