Marija Bistrica, (IKA) – Središnje euharistijsko slavlje o svetkovini Velike Gospe u nacionalnom marijanskom svetištu Majke Božje Bistričke predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Na prostoru Crkve na otvorenom bl. Alojzija Stepinca okupilo se oko pedeset tisuća hodočasnika uime kojih je predvoditelja slavlja pozdravio rektor Svetišta preč. Zlatko Koren.
Na početku prigodne homilije, kardinal je istaknuo kako se na ovu svetkovinu hrvatski vjernici rado okupljaju na slavlja, osobito u marijanskim svetištima kako diljem Domovine, tako i u svijetu.
Onaj tko traži razloge, pitajući hodočasnike zašto odlaze na put, zašto se odriču udobnosti i prihvaćaju napore hodočašća, dobiva odgovore koji u najdubljemu sloju očituju vjeru. Jednako se tako ne može previdjeti da je očitovanje vjerničkoga stava iznimno snažno upravo u marijanskim svetištima, jer se u njima na blizak način spajaju sve značajke ljudskoga života koji izvire iz Boga i kojemu je cilj zajedništvo s njime. U proslavi Uznesenja Marijina u nebo osjećamo radost te cjeline koja je vidljiva svjetlom vjere, koja nam je darovana, posvijestio je zagrebački nadbiskup povezanost hodočašća i vjere što posebno dolazi do izražaja u Godini vjere.
U tom kontekstu kardinal se posebno osvrnuo na encikliku Lumen fidei – Svjetlo vjere koju je započeo pisati papa Benedikt XVI., a dovršio papa Franjo. Kardinal je potaknuo vjernike, da sami, kao i u obiteljima, osobito s mladima, u župnim i drugim zajednicama, pročitaju što je sadržano u tome papinom pismu koje se bavi ključnim pitanjem ljudskoga života – vjerom. Osjećamo da nas Marija, proslavljena u nebu, prati na našim putovima kroz nejasnoće i teškoće. Moleći njezin zagovor molimo da nam budu vidljiviji tragovi njezine vjere, po kojoj je Bog započeo djelo Utjelovljenja i Otkupljenja; po kojoj je ljudska slabost postala novom snagom. Njezina nam vjera govori o susretu i Božjoj blizini, da bismo lakše razumjeli i živjeli dane i godine u otajstvu Crkve, Kristova tijela i njegove ljubavi u svijetu, rekao je kardinal, te naglasio kako je vjerničko okupljanje življenje vjere, ali ujedno i znak te vjere duboko utkane u ljudsku zbilju, u naš narod i hrvatsku kulturu.
Gledajući nas okupljene, u molitvi i pjesmi, u hodu i blizini; promatrajući naše geste kojima izražavamo zahvalu i preporuke, prinošenje i zavjete, ljudi koji nemaju vjere mogu se pitati zašto to činimo; odakle nam ta potreba i koja je svrha; u kakvome su suodnosu suvremena pitanja i ovo naše slavlje. Svjesni smo da živimo u Europi, u tzv. zapadnoj civilizaciji, odnosno u onome dijelu svijeta koji je prvi osjetio pogubne posljedice sekularizma. Danas u slojevitim okolnostima gospodarskih i društvenih poteškoća jasnije vidimo da su one plod moralnih stranputica koje su u svojoj jezgri kriza vjere. Istina je i to da je slabost vjere usko vezana uz oslabljenost razumskoga pristupa, te se s raznih strana pokušava nametnuti dojam kako je čovjeku uskraćen put do istine; kako do nje ne može doprijeti. Marijanska svetišta, i mi u njima, očituju da je za pristup punini stvarnosti potrebno svjetlo vjere, jer onaj tko vjeruje istinski razumije i vidi stvarnost u njezinome dubljem smislu, posvjedočio je kardinal Bozanić.
Upućujući na riječi pape Franje, da je vjera sposobna osvijetliti sav ljudski život i postojanje, kardinal je naglasio kako je to moguće jer vjera se ne može svesti na privatnost; “ona nije tek neko subjektivno mišljenje, niti se ograničuje na neku skupinu ljudi. Ona je oblik spoznaje i razumijevanja istine, osobito istine o posvemašnjoj Božjoj ljubavi koja se tiče temeljnoga iskustva svakoga čovjeka. Vjera je usko povezana s ljubavlju. Tako smijemo reći da tamo gdje je u krizi istina, gdje se ona relativizira, postoji dublja kriza ljubavi, jer je zanemarena važnost vjere. Taj nam put otvara oči, da vidimo gdje se rađaju naše tjeskobe; odakle zabrinutost, nezadovoljstvo i narušeni odnosi; da bismo dali više mjesta vjeri”.
Vjera se ne tiče samo onostranosti, nego je uvijek konkretna zauzetost. Vjera s pogledom prema vječnosti ljude ne ostavlja nepokretnima. To potvrđuju tolika djela kršćanske ljubavi i skrbi za potrebne; taj je trag moguće slijediti u najuzvišenijim umjetničkim djelima i dosezima ljudskoga duha, posvjedočio je kardinal u propovijedi.
Povijest pokazuje da vjernici svaku zemaljsku stvarnost promatraju u svjetlu vjere. Nema niti jednoga iskustva, događaja i doživljaja koji se ne može gledati u svjetlu vjere. A s druge strane: kako bi se samo odgovornije i poniznije postupalo, donosilo odluke, ophodilo s drugima, kada bi se mislilo na vječnost. Jer, ako se zakloni i oslabi, ili – što je najgore – pokuša ugasiti svjetlo vjere i savjesti, tada mrak obuzima prostore odnosa među ljudima, u obiteljima, među skupinama, ali i među narodima i državama, unoseći nemir i nepravde, upozorio je kardinal Bozanić, te posvijestio ulogu obitelji u prenošenju vjere.
Dragi kršćanski roditelji, u svome plemenitom i zahtjevnom poslanju budite istinski Božji suradnici u usmjeravanju svoje djece prema dobroj budućnosti. Riječima i djelima prenosite temeljne istine o životu i ljudskoj ljubavi, pozvao je kardinal roditelje koji su s djecom došli na hodočašće potaknuvši ih da blagoslivlju svoju djecu. Supružnike je potaknuo da mole jedini za druge, ispovijedaju se i međusobno si opraštaju. Na kraju homilije je još naglašavajući važnost svjetla vjere, istaknuo kako je “svjetlo vjere potrebno je svakomu od nas, ali ta potreba tiče se i našega naroda, naročito najodgovornijih za život hrvatskoga društva. Za njih često molimo svjetlo Božjega Duha, ali to nas ne oslobađa od naše odgovornosti kao vjernika. U konačnici, o brizi za svjetlo vjere u nama, ovisi i svjetlo na putu Domovine i naroda hrvatskog”.
Prije blagoslova, kardinal Bozanić podsjetio je da uz ovu svetkovinu – “ljetni Božić” – idu zajedno ispovijed, pričest, hodočašća, i ako bismo nešto od toga preskočili, osjećali bismo da nam nešto nedostaje za naš život i tjedne pred nama. Stoga danas ovdje zahvaljujem Bogu za vašu vjeru. Koliko je dobra samo ovdje danas skupljeno. Molimo da to Bog podrži i da to mi možemo širiti u sredini u kojoj živimo, jer svi osjećamo potrebu za dobrom, za onim što je lijepo, za onim što dolazi odozgo. Kolika je samo potreba toga u našoj sredini, a mi smo pozvani biti nositelji toga. Budimo radost, jer to je naš zadatak, na to smo pozvani kao kršćani. Molimo danas Mariju da nas sve čuva i Boga da nas blagoslovi, a osobito molim Blaženu Djevicu Mariju da čuva vašu djecu, rekao je na kraju središnje hodočasničke mise u Mariji Bistrici zagrebački nadbiskup Bozanić.
Pjevanje je predvodio župni zbor iz Marije Bistrice.

.