Sikirevci, (IKA/BTU) – U župnom domu u Sikirevcima 9. kolovoza u 61. godini života i 35. godini svećeništva preminuo je preč. Ivan Lukačević, župnik i dekan Velikokopaničkoga dekanata. Sprovodni obredi održani su 12. kolovoza, a počeli su misom zadušnicom u prepunoj župnoj crkvi Sv. Nikole biskupa u Sikirevcima, koju je u koncelebraciji 70-ak svećenika predvodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić.

Na početku homilije nadbiskup je podsjetio na studeni 2011. godine, kada je počela pokojnikova borba s teškom bolesti, na brojne komplikacije, dug, težak i izrazito spor oporavak, bolne rane, patnje i trpljenje. “Teške bolne rane koje su ga suobličavale Isusu trpećem na križu i godinu dana ga intenzivno podsjećale da će slava uskrsnuća biti objavljena u slabosti ljudskoga tijela. Rane koje su ga pročišćavale i pročistile, koje su ga poticale da na sasvim nov i egzistencijalan način promišlja o svome mladomisničkom geslu: Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu (1 Iv 4,16b)”, rekao je mons. Hranić.

“Trudio se zato kao župnik njegovati župno zajedništvo, odgajati za liturgiju i za suodgovornost u životu i djelovanju župne zajednice, odgajati članove župnih vijeća. U župi ste kroz 29 godina njegove župničke službe puno učinili u obnovi i uređenju svih crkvenih objekata koje imate u župi. Ali njegov prioritet bio je uvijek pastoral, izgradnja žive Crkve, pastoral braka i obitelji; okupljanje, formacija i školovanje župnih suradnika; skrb za katehezu, za liturgiju”, rekao je nadbiskup Hranić. Da je pokojni svećenik uistinu bio dobar i uzoran župnik i dekana, nadbiskup je potkrijepio govoreći kako je kod svojih župljana razvio solidarnost u brizi za uzdržavanje Bogoslovnog sjemeništa, poticao pastoralnu suradnju, promicao zajedništvo među svećenicima u dekanatu, s puno umijeća i ljubavi, veoma zauzeto i savjesno, vodio tečajeve za zaručnike, okupljao predavače i bračne parove koji su vodili tečaj i sve večeri svakog tečaja dolazio prvi u župnu dvoranu, a iz nje odlazio posljednji. Bio je uzoran u vođenju župne kancelarije, blagajničkog dnevnika; odgovoran i savjestan u svakom poslu i na svakom području svećeničkog života i djelovanja.
Uime župljana župe Sikirevci oproštajni govor izrekla je Terezija Štrljić, podsjetivši na jesen 1984. godine, kada je pokojnik došao u župu Sikirevci. “Rođen u Starim Perkovcima, bio je blizak sikirevačkom i jaruškom mentalitetu i tu je naišao na razumijevanje i prihvaćanje. Nikada se u ovoj sredini nije osjećao kao stranac, osjećao nas je kao svoju braću i sestre. Bio je svjestan svojih ljudskih ograničenosti, ali i svjetla i pronicavosti Duha Svetoga koji vodi ovu crkvenu zajednicu. Nastojao je da Božja riječ bude svima svjetlo, Isus Krist jedini Spasitelj, molitva, pričest i misa neprestani dijalog s Bogom, a obitelj najuzvišenija svetinja”, rekla je Štrljić, istaknuvši brojne sakramente koje je pokojnik udijelio, bračne tečajeve koje je organizirao, kao i brojne susrete obitelji, mladih, ministranata, na devetnice, hodočašća, razne susrete i jubileje, koje je spremno organizirao.
Uime četvorice svećenika podrijetlom iz sikirevačke župe, koje je pokojnik poslao, pratio i doveo do oltara, uime s. Jelice, sestara sv. Križa na župi u Sikirevcima i župnog vikara, oproštajnu riječ izgovorio je Sikirevčanin vlč. Ivica Živić. Nakon mise zadušnice, nepregledna povorka automobila krenula je prema mjesnom groblju u Starim Perkovcima, gdje je obrede ukopa predvodio mons. Stjepan Karalić. Uime svećenika Velikokopaničkoga dekanata od pokojnika se oprostio vlč. Nikica Mihaljević, župnik u Donjim Andrijevcima.
Preč. Ivan Lukačević rođen je 7. svibnja 1953. od oca Mate i majke Marije r. Dugandžić. Odrastao je u Starim Perkovcima. Po završetku osnovne škole odlučio je postati svećenik te je kao sjemeništarac tadašnje Đakovačke i Srijemske biskupije bio poslan u gimnaziju u sjemenište na Šalati u Zagrebu. Maturirao je na Biskupijskoj gimnaziji u Đakovu, odslužio vojni rok i 1973. godine započeo studij teologije u Đakovu. Za svećenika ga je na Petrovo 1978. godine u katedrali u Đakovu zaredio pokojni biskup Ćiril Kos. Kao mladomisnik je najprije tri godine bio kapelan u Donjem Miholjcu, a potom još tri godine u središnjoj gradskoj župi sv. Petra i Pavla u Osijeku. Kao 31-godišnjak došao je za župnika u Sikirevce i tu službu obavljao tijekom 29 godina. Posljednjih devet godina bio je dekan Velikokopaničkoga dekanata.