Požega, (IKA) – Na blagdan svete Klare, 11. kolovoza, biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u samostanskoj kapeli sestara klarisa u Požegi tijekom kojega je s. Marija Marina od Božjeg osmjeha položila prve zavjete. U koncelebraciji bili su gvardijan požeškoga i našičkog franjevačkog samostana fra Josip Poleto i fra Dragutin Bedeničić, župnik požeške župe sv. Leopolda Mandića i sv. Terezije Avilske Jozo Jurić i Ivica Žuljević te drugi svećenici i redovnici. U uvodu biskup je podsjetio da je u San Damjanu izvan asiških zidina na današnji dan prije 760 godina sv. Klara prešla s ovoga svijeta u vječnost te je sestrama čestitao njezin blagdan. Istaknuo je da je Bog u njezinoj malenosti, jednostavnosti, siromaštvu i skromnosti ostvario puninu života. Pozdravio je i sve okupljene vjernike, osobito rodbinu sestre Marije Marine od Božjeg osmijeha koji su došli moliti s njome prigodom njezina polaganja prvih zavjeta.
U homiliji biskup je istaknuo da danas kod sestara klarisa sudjeluju na silno velikom događaju jer se u jednom mladom ljudskom biću koje polaže prve redovničke zavjete ostvaruje ono što je Bog pokrenuo i što jedino on može privesti dovršenju. Spomenuo je da je polaganja prvih zavjeta s. Marine poput zaruka u pustinji o kojoj govori prorok Hošea u prvom čitanju, u koju Bog uvodi one s kojima računa, da se u stanju gdje nema ničega i gdje ostaje samo Bog opredijele i potpuno oslone na njega, žive od vjernosti njemu. Pustinjom se može označiti stanje praznine u nama usred suvremenog svijeta, nastavio je biskup. Istaknuo je kako se prigodom zaruka ili vjenčanja danas najčešće posvećuje gotovo isključiva pozornost izvanjskim organizacijskim pitanjima a ne onome što se događa u nutrini, u srcima zaručnika o čemu ovisi hoće li njihov brak biti uspješan ili ne. Kazao je da iskustveno možemo provjeriti koliko je istinita Isusova riječ u današnjem evanđelju, da je čovjek biće stvoreno da bude u drugome i drugi u njemu i da se to stanje zove ljubav i kad se to dogodi između Isusa Krista i nas, tada se ostvaruje punina našeg postojanja.
Biskup je podsjetio da se sv. Klara odrekla svega, opredijelila za siromaštvo, ušla u svojevrsnu pustinju u kojoj nije imala nikoga drugoga nego samo Boga i u njemu sve: Bog u njoj i ona u Bogu. Tim svojim putom, istaknuo je biskup, Klara je bila izazov za druge u ono doba sve do danas, svjedočeći kako se punina života ne događa po nečem izvan nas, nego po Božjoj prisutnosti u nama. Mnoge su djevojke povjerovale toj istini i tijekom mnogih godina slijede njezin primjer, među njima i sestre klarise u Požegi. Spomenuo je da su se u vrijeme nedavnih poplava u Njemačkoj i drugim europskim zemljama gradili nasipi i brane kako bi se spriječilo da voda prodre u naselja i uništi ono što su ljudi s velikim trudom ostvarili. Kazao je sestrama klarisama da je njihova klauzura, šutnja, žrtva, molitva, siromaštvo, poslušnost i čistoća građenje brane koja ih čuva da ne prodre u njihova srca svjetovnost koja prijeti razoriti ono što je u njima Bog izgradio. Potaknuo ih je da takvim svojim životom budu svjetlo u gradu Požegi i u hrvatskom društvu. Na kraju homilije pozvao je vjernike da mole za sestre i njihovo poslanje, napose za zaručništvo u pustinji sestre Marine koje započinje danas polaganjem prvih zavjeta.
Na svršetku slavlja biskup je čestitao sestri Mariji Marini od Božjeg osmijeha na polaganju prvih zavjeta sa željom da Bog u njoj uspije ostvariti ono što je naumio i da se ona ostvari u Bogu, a potom je čestitao imendan sestri Klari i blagdan sv. Klare nazočnoj braći franjevcima.