Trogir, (IKA) – U župi sv. Lovre u Trogiru proslavljena je 10. kolovoza u istoimenoj katedrali svetkovina sv. Lovre. Svečano misno slavlje predvodio je fra Žarko Lerota, župnik sv. Frane na obali u Splitu, uz koncelebraciju župnika don Pavla Piplice, provincijala Hrvatske dominikanske provincije fr. Ante Gavrića, fra Nediljka Jerkana, don Stipana Bodrožića, don Dražena Balića i još desetak svećenika iz dekanata i nadbiskupije, a uz pratnju katedralnoga župnog zbora kojim ravna maestro Marin Ugrina. U propovijedi fra Žarko napomenuo je kako se rijetko nalazi sveca poput sv. Lovre koji istinski nasljeduje Isusa Krista u punini. Za njega vrijedi ona biblijska “Tko izgubi svoj život poradi mene, pronaći će ga.” Tako je i činio sv. Lovre i nije gledao kako sačuvati svoj život na ovome svijetu. Nije strepio ni pred kojom vlašću već hrabro i odlučno svjedočio za Krista i zato nam i u današnje vrijeme može biti primjer da se u bilo kojim okolnostima može nasljedovati Isusa Krista. Svoje razmišljanje fra Žarko podijelio je na tri cjeline: život sv. Lovre, usporedba između njegova i našega vremena i određeni poučak na svakoga od nas iz života sv. Lovre. Navodi se da ga je papa Siksto II. pokupio za vrijeme od jednih putovanja kroz Španjolsku i da ga je doveo u Rim – Vatikan te da ga je instalirao na jedno od sedam mjesta, rezervirano za đakone. Dobio je ključno mjesto i bio je protuđakon, zadužen za financije, a bio je zadužen i za one koji su na rubu društva u smislu postojanja. Papa mu je povjerio tu ulogu jer je imao u njega veliko povjerenje. To je bilo doba cara Valerijana koji je progonio kršćane i sve one koji su ispovijedali vjeru u Boga, a nisu se klanjali rimskome caru kao Bogu. Među takve je spadao i đakon Lovre, svetac kojeg danas slavimo. Sveti Lovre je platio svoju vjeru životom tri dana nakon pogubljenja pape Siksta II. Kako je đakon Lovre bio zadužen za financije u Vatikanu, car Valerijan je htio preko svojih namjesnika uzeti svu imovinu i blago koje je tada Crkva posjedovala. Lovre je sve to blago podijelio siromasima pa je njih doveo pred cara Valerijana i rekao: “Evo, to je crkveno blago”. To je cara dodatno razljutilo i dao ga na gradele peći, što se nije slagao s njegovim stavovima. To nam sve govori da je Lovre bio hrabar, odlučan, nepokolebljiv i znao je što u životu hoće, da je beskompromisno slijedio Gospodina Boga te da se nije bojao položiti svoj život za Njega. Lovre je umro za blago vjere koje se i nakon njega nadalje širilo.
Poznati mađarski filozof i kritičar Bela Hambaš razmišlja da je potrebno uništiti svijet posjedovanja kako bismo se vratili svijetu postojanja. Biti siromah i nemoćan je vrlo teško, ali dokle god svijet postojanja ne pobijedi svijet posjedovanja, čovjek neće imati svoje dostojanstvo. Upravo se ovo obistinilo u današnjem svecu sv. Lovri. On se još u trećem stoljeću zalagao za svijet postojanja spram svijetu posjedovanja. Naime, da bi netko posjedovao, on mora osiromašiti sve više one kojima je stalo do svijeta postojanja. Sva crkvena dobra – svijet posjedovanja, sv. Lovre je razdijelio onima koji nisu mogli postojati. Zbog toga je ovo poveznica sa sv. Lovrom kojeg danas slavimo. Sv. Lovre je upravo to činio jer mu je bilo stalo do čovjeka, mogao se i on dodvoriti svjetskim tadašnjim moćnicima, dati im crkvena dobra, dopustiti im da posjeduju i oduzeti drugima mogućnost postojanja, ali nije na to pristao uz gubitak vlastitog života. Neka primjer sv. Lovre pomogne i nama da ako treba budemo mučenici današnjeg vremena, ali nikome ne ugrozimo svijet postojanja. Ako treba da budemo i žrtve današnjeg vremena da se suprotstavimo onima koji žele samo posjedovati i time uništiti onoga koji želi samo postojati. To se danas od svakoga od nas traži. Bitno je to što ne možemo cijeli život živjeti polovično svoju vjeru. Mi bismo malo jedno, pa malo drugo – malo svijet posjedovanja, a malo svijet postojanja. To tako ne ide. Lovre je živio svoju vjeru, izginuo je zbog ideala, ali nije zbog toga bio budala, već naprotiv – od Gospodina je nagrađen životom vječnim zato što je znao zašto živi i htio je svom životu i tuđim životima dati smisao te čovjeku vratiti dostojanstvo življenja. Neka primjer ovoga sveca bude primjer nama da budemo autentični kršćani koji u svakom trenutku imaju hrabrosti usprotiviti se svemu onome što se protivi kršćanskim načelima i nauku sv. Evanđelja, zaključio je fra Žarko Lerota.
Na misnom slavlju okupili su se brojni štovatelji sv. Lovre iz grada i dekanata, među kojima su bili: i trogirski gradonačelnik Ante Stipčić sa zamjenicima Radovanom Sladom Šilovićem i Filipom Anđelićem, načelnik PP Trogir Marko Doljanin, pročelnik konzervatorskog odjela u Trogiru dr. Miroslav Katić i mnogi drugi dužnosnici u gradu.
Pri kraju misnog slavlja župnik Piplica zahvalio je svemogućem Bogu za ovaj dan koji je kroz povijest Bog iskazivao gradu Trogiru po zagovoru sv. Lovre te se zahvalio fra Žarku na poučnim i poticajnim riječima te suslaviteljima. Posebno je zahvalio provincijalu Gavriću koji je predvodio jutarnju misu i bio promotor da se Opća skupština Reda propovjednika održi u Trogiru, te svima onima koji su na bilo koji način pridonijeli da se dostojanstveno proslavi blagdan.