Jakšić, (IKA) – U Jakšiću nedaleko Požege 8. kolovoza ispraćeni su na vječni počinak posmrtni ostaci svećenika Stjepana Benića koji je preminuo 6. kolovoza u Svećeničkom domu u Požegi. U prisutnosti smrtnog tijela preminulog svećenika, požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s pedesetak svećenika i brojnim vjernicima predvodio je misu zadušnicu u jakšićkoj župnoj crkvi Sv. Barbare. U pozdravu je kazao da smo se okupili iskazati poštovanje i zahvalnost svećeniku koji je 68 godina proživio u ovoj župi svjedočeći vjernost Bogu i radeći za dobro duša. Pozvao je nazočne da njegovu sudbinu povjere Isusovoj ljubavi jačoj od smrti, koju on obnavlja u misi.
U homiliji biskup je prikazao pokojnikov život i njegovo značenje u svjetlu vjere. Na blagdan Gospodinova Preobraženja, srce mu se smirilo u Bogu kojem je 101 godinu na zemlji odano živio i 77 godina u svećeništvu vjerno služio. Svećeničko poslanje započeo je vršiti 1936. godine kao kapelan u Novoj Gradiški, nastavio u istom svojstvu 1938. u Mariji Bistrici a potom 1940. kao upravitelj župe u Stražemanu. Nevolje teških godina II. svjetskog rata nisu ga poštedjele. U Stražemanu mu je ubijen brat i ondje pokopan te iz te župe odlazi 1943. da bi do kraja rata svećeničkom revnošću i hrabrošću između prijetnji i zasjeda djelovao kao subsidijar u Starom Petrovom Selu. Dana 23. kolovoza 1945. preuzeo je upravu župe Jakšić a nakon natječaja, 10. listopada 1953. imenovan je župnikom u Jakšiću, gdje je trideset i sedam godina bio otac i brat, pastir i vođa vjernicima u neumornoj zauzetosti za dobro duša, trudu oko rasta duhovnog života na svim razinama, pokretanju i podržavanju onoga što je u službi vjerničkoga milosnog života i njihove duboke ukorijenjenosti u živi organizam Isusove Crkve. Među ostalim bila mu je povjerena služba dekana Požeškog dekanata od 1956. do 1958. Kao priznanje za svećenički rad 1955. imenovan je začasnim prisjednikom Nadbiskupskoga duhovnog stola u Zagrebu a 1982. začasnim kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog. Dana 31. kolovoza 1982. godine na vlastitu molbu zbog bolesti razriješen je službe župnika u Jakšiću i umirovljen, te je u svom jakšićkom domu u molitvi i žrtvi proživio 31 godinu, pomagan požrtvovnošću domaćice Anke Uremović i mnogih drugih dobrih duša. Bio je Jakšićanin punih 68 godina. Prigodom sedamdesete obljetnice svećeništva, 2006. uvršten je među posebno zaslužne svećenike Požeške biskupije i dodijeljena mu je Srebrena biskupijska plaketa s Poveljom priznanja i zahvalnosti “za svećeničko služenje ispunjeno vjernošću, savjesnošću, požrtvovnošću i ljubavlju prema Crkvi i svome hrvatskom narodu”. Za stotu obljetnicu života i sedamdeset šestu obljetnicu svećeništva čestitao mu je papa Benedikt XVI. među ostalim zahvalivši mu što se spremno odazvao Gospodinovu pozivu u ne baš lakim vremenima. “Stoga danas možete biti putokaz i primjer mladima da se u životu vjernost i ustrajnost isplate. Vi svjedočite da je najveća radost prepoznati volju Božju i Gospodinu služiti”, istaknuo je Papa.
U Benićevoj svakodnevnoj molitvi i žrtvi, kako je više puta posvjedočio, požeški biskup i biskupija od svoga utemeljenja tijekom 16 godina imali su snažnu duhovnu potporu. Njegov vjeran svećenički život bio je poseban Božji dar našoj mjesnoj Crkvi za koji mu danas iskazujemo veliku zahvalnost. Od sveg srca zahvaljujemo preč. Beniću za sve ono što nam je u svojoj jednostavnosti, pobožnosti i srdačnosti u baštinu ostavio. Riječi iz njegove oporuke prelijepa su zahvalna molitva koju u ovom trenutku zajedno s njime upravljamo Bogu, rekao je biskup Škvorčević.
Nakon popričesne molitve uime svećenika Požeške biskupije od plemenitog pokojnika oprostio se vlč. Josip Bogović, nekadašnji jakšićki župnik, podsjetivši na neke crtice iz susreta s njime. Uime vjernika jakšićke župe govorio je vjeroučitelj Kruno Pečur. Potom je krenula povorka kroz Jakšić prateći u molitvi i pjesmi smrtno tijelo svoga voljenog župnika na groblje. Na svršetku obreda biskup je zahvalio svima koji su po velikoj vrućini sudjelovali na sprovodu, posebno domaćem župniku Josipu Pendžiću za dostojno organiziranje oproštaja, te je uime pokojnog svećenika zahvalio svima koji su mu tijekom života bili dobri, napose domaćici Anki Uremović i Marijinim sestrama u požeškom Svećeničkom domu za blizinu i pomoć u najtežim trenucima.