Marija Bistrica, (IKA) – “Za sve poginule i pokojne molimo Božji mir; za sve ponižene i progonjene zbog ljubavi molimo utjehu i svjetlo; za sve nas, da živimo od euharistijskoga dara; da imamo hrabrosti prihvatiti nadahnuća Božjega Duha i da kao kršćani, kao Hrvati i Hrvatice, kao državljani ne budemo ravnodušni prema bližnjima i potrebama domovine; da se ne bojimo zauzeti za dobro i otklanjati iz hrvatskoga društva svaku neistinu”, rekao je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško uvodeći u misno slavlje koje je predvodio na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja 5. kolovoza u nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke. U homiliji je biskup poručio da “nema ljepšega načina da proslavimo povijesni spomen pobjede i zahvalnosti; da se spomenemo i molimo za branitelje, za obitelji koje su osobito pogođene ratom, da ne zaboravimo muku silovanih žena, svih poniženih i obespravljenih koji se pitaju što je značila pobjeda i za što treba biti zahvalan; nema ljepšega načina, nego ovaj dan biti u ovoj bistričkoj dolini euharistijskoga čuda, gdje ponovno – vjerom učvršćeni – učimo da ne živi čovjek samo o kruhu”.
Upozorio je pri tome da kad zaboravimo da nam domovina nije dana da bismo zgrtali, nego da bismo – poput izraelskoga naroda – mogli u radosti Božje prisutnosti svakoga dana imati potrebno, lako se javi ponuda punih lonaca robovanja; lako se zaboravi jaram i bič na leđima te se i zadah smrti i neukusa toga doba predstavi kao primamljiv miris.
“Nažalost, iz dana u dan, kroz politiku i kulturu zadah lonaca hrvatskoga ropstva stavlja se na stolove hrvatskih domova, obitelji, u odgoj i obrazovanje, u umjetnost i gospodarstvo, obilato nuđen putem medija”, rekao je biskup, primijetivši da smo “upoznali kakva je to hrana u kojoj Hrvati nisu smjeli govoriti, pjevati, nego eventualno sanjati o Hrvatskoj; poznajemo začin toga jela koji je bio miješan oružjem, batinama i zatvorskim rešetkama”. “Rat nas je naučio da imamo suza i da znamo suosjećati; naučio nas je biti zahvalnima i dijeliti s drugima. Danas, kada usred ovoga žara sunca Gospodnjega, povezujemo Mariju i snijeg, kada ju zazivamo kao Snježnu Gospu, povezujemo naizgled nepovezivo; govorimo o čudu. Ne zaboravimo da je i hrvatska sloboda izgledala nemogućom, poput rijeke koja teče uzvodno (nisu li tako govorili?) ali patnja i pouzdanje, međusobna brižnost i ljubav s Božjom su pomoći doveli do čudesnoga djela. Ono je moguće, ono nam je darovano; ono čeka naš odgovor. I tko god govorio drukčije i nosio u rukama mirise nekih drugih lonaca, znamo da ne želi dobro Domovini. I za njih molimo, ali uvijek govoreći istinu. A Mariji se i danas u ovome svetištu podiže pjesma: dom i narod će propasti, ako ti ne pomogneš. Majko Božja, nosi hrvatski narod na svome krilu”, zaključio je biskup Šaško.

.