Papa posjetio svetište Gospe od Aparecide
Aparecida
Trebamo gledati pozitivno na stvarnost i poticati velikodušnost koja karakterizira mlade, pratiti ih da postanu protagonisti izgrađivanja boljeg svijeta. Oni su silna pokretačka snaga za Crkvu i društvo. Nisu im potrebne samo stvari, nego prije svega da im se pruže one duhovne vrijednosti koje su u srcu duhovnosti jednog naroda, sjećanje jednog naroda, poručio je Papa u homiliji
Aparecida, (IKA) – Trećeg dana svog posjeta Brazilu, 24. srpnja prije podne, papa Franjo posjetio je nacionalno svetište Gospe od začeća u Aparecidi (Nossa Senhora da Conceicao Aparecida) gdje je predvodio misno slavlje na kojem se okupilo mnoštvo vjernika. Papu je u svetištu dočekao nadbiskup Aparecide kardinal Raymundo Damasceno Assis i predstavnici vlasti. Sveti Otac najprije je pošao u baziliku gdje je posjetio kapelu posvećenu dvanaestorici apostola, u kojoj je izložen kip Djevice “Aparecida”, glasovite crne Gospe, te se zadržao u molitvi pred Gospinim kipom. Zatim je izmolio s prisutnima molitvu Gospi od Aparecide u kojoj je Papa Gospi povjerio svoj život i poslanje: I idemo, Ti Majka i ja sin, kročeći zajedno, vjerujući zajedno, boreći se zajedno, pobjeđujući zajedno kao i uvijek zajedno, Ti i Tvoj Sin. Majko od Aparecide, jednog si dana povela svog Sina u hram da ga posvetiš Ocu da bude posve raspoloživ za poslanje. Povedi me danas istom Ocu, posveti me Njemu sa svim što jesam i sa svim što imam. Majko od Aparecide, u Tvoje ruke stavljam i prinosim Ocu naše i Tvoje mlade, Svjetski dan mladeži: koliko snage, koliko samo života i koliko dinamizma u njima raste i buja i može biti na službu životu, ljudskom rodu. Na kraju te, Majko, molimo: ostani ovdje, primaj uvijek svoje hodočasničke sinove i kćeri, ali kroči također s nama, budi uvijek uz nas i prati u poslanju veliku obitelji vjernika, posebice kada križ postane teži, podrži našu nadu i našu vjeru.
U 11 sati u bazilici svetišta papa Franjo slavio je misu na kojoj su sudjelovali biskupi te brazilske provincije dok su biskupi sudionici Svjetskog dana mladih održavali kateheze mladima u sklopu SDM u Rio de Janeiru.
Kolike li samo radosti doći u kuću Majke svakog Brazilca, svetište Naše Gospe od Aparecide, rekao je papa na početku svoje homilije podsjetivši kako je dan nakon svog izbora za Papu posjetio baziliku Svete Marije Velike u Rimu da, kako je rekao, povjeri Gospi svoju službu. Danas sam želio doći ovdje da zamolim Mariju našu Majku za dobar ishod Svjetskog dana mladih i povjerim joj latinskoamerički narod.
Potom se Papa spomenuo događaja u Aparecidi koji se zbio prije šest godina prilikom održavanja pete Konferencije biskupa Latinske Amerike i Kariba na kojoj je i sam sudjelovao. Biskupi su tada raspravljali o susretu s Kristom, o učeništvu i poslanju, a vjernici su ih svojom molitvom podupirali i pratili povjeravajući Majci Božjoj svoj život, teškoće i radosti. Bio je to veliki crkveni događaj. Može se reći, naime, da je Dokument s konferencije iz Aparecide nastao upravo zajedničkim trudom biskupa i vjernika pod okriljem Majke Božje. Crkva, naime, kada traži Krista uvijek kuca na Majčinu kuću i moli: Pokaži nam Isusa. Od nje učimo kako biti učenikom, pa stoga Crkva u poslanju uvijek ide Marijinim tragom, istaknuo je Papa te nastavio: Gledajući danas na Svjetski dan mladeži koji me je doveo u Brazil i ja dolazim kucati na vrata Marijine kuće – koja je ljubila i odgajala Isusa – da pomogne svima nama, pastirima i narodu Božjem, roditeljima i odgojiteljima da mladima prenesemo one vrednote koje će im omogućiti da izgrade pravedniji, solidarniji i bratskiji svijet. U vezi s tim Papa je istaknuo tri stvari: čuvati nadu, dopustiti da nas Bog iznenadi i živjeti u radosti.
Govoreći najprije o čuvanju nade, Papa se osvrnuo na dramatičnu sliku iz drugog čitanja iz Ivanova Otkrivenja o ženi koju progoni zmaj i želi proždrijeti njezina sina. No to nije prizor smrti, nego života, jer Bog intervenira i spašava dijete, primijetio je Papa te nastavio: Koliko je samo nevolja u životu svakog čovjeka, naših zajednica, ali koliko god da se one činile velikima, Bog nikada ne dopušta da nas unište. Koliko god da bilo obeshrabrenje u životu, onih koji naviještaju evanđelja ili pak onih koji se trude živjeti vjeru kao očevi i majke u obitelji želim vam snažno poručiti: budite uvijek u srcu sigurni da je Bog uz vas i nikada vas ne napušta! Ne gubimo nikada nadu! Ne gasimo je nikada u svom srcu! “Zmaj”, zlo, postoji u našoj povijesti, ali on nije snažniji. Bog je jači i Bog je naša nada! Pomalo svi, pa i naši mladi, osjećaju privlačnost mnogih idola koji se postavljaju na Božje mjesto u životu i kao da daju neku nadu: poput novca, uspjeha, vlasti, užitka. Često se u srcu mnogih javi osjećaj samoće i praznine i potiče ih na traženje nadomjestaka, tih prolaznih idola. Draga braćo i sestre, mi smo svjetla nade! Trebamo gledati pozitivno na stvarnost i poticati velikodušnost koja karakterizira mlade, pratiti ih da postanu protagonisti izgrađivanja boljeg svijeta. Oni su silna pokretačka snaga za Crkvu i društvo. Nisu im potrebne samo stvari, nego prije svega da im se pruže one duhovne vrijednosti koje su u srcu duhovnosti jednog naroda, sjećanje jednog naroda. U ovom svetištu, koje je urezano u pamćenje brazilskog naroda, možemo ih gotovo čitati: to su velikodušnost, solidarnost, ustrajnost, bratstvo i radost. I sve su to vrijednosti koje niču iz korijena duboke kršćanske vjere, rekao je Papa u nastavku homilije u svetištu u Aparecidi.
Zatim je Papa spomenuo drugi potrebni stav, a to je da dopustimo da nas Bog iznenadi. Ljudi nade – velike nade koju nam daje vjera – znaju da i usred nevolja Bog djeluje i iznenađuje nas. Povijest ovoga svetišta tomu je primjer: trojica ribara, nakon što čitav dan nisu ništa ulovili, u rijeci Parnaibi su našli nešto neočekivano: kip Gospe od začeća. Tko bi mogao ikada pomisliti da će iz jednog neuspješnog ribolova poteći mjesto u kojem će se svi Brazilci moći osjećati djecom iste Majke? Bog nas uvijek iznenađuje, ali je važno dopustiti mu da nas iznenadi svojom ljubavlju, da prihvatimo njegova iznenađenja. Uzdajmo se u Boga! Ako Mu se približimo i ostanemo s Njim, ono što se čini hladnom vodom, ono što nam je teško, ono što je grijeh, pretvara se u novo vino prijateljstva s Njim, rekao je Papa.
Govoreći na kraju o trećem stavu: življenju u radosti, Papa je istaknuo da ako hodimo u nadi i dopuštamo da nas iznenadi novo vino koje nam Isus pruža, u našem srcu vlada radost i naprosto ne možemo ne postati svjedoci te radosti. Kršćanin je radostan, nije nikada žalostan. Bog nas prati. Imamo Majku koja uvijek zagovara za život svoje djece, za nas, poput kraljice Estere u prvom čitanju. Isus nam je pokazao da je Bog Otac koji nas ljubi. Grijeh i smrt su pobijeđeni. Zato kršćanin nikad ne smije biti pesimist! Ako smo doista zaljubljeni u Krista i osjećamo koliko nas ljubi, naše će se srce “zapaliti” toliko jako da će svojim plamenom zahvatiti i sve koji s nama žive, istaknuo je Sveti Otac te zaključio: Došli smo kucati na Marijina vrata i ona nas je pustila u kuću svojega Sina te nam govori: Što god vam rekne, učinite. Da, Majko naša, nastojat ćemo učiniti sve što nam Isus rekne. Učinit ćemo to s nadom i povjerenjem u Božja iznenađenja i puni radosti.
Na kraju mise papa Franjo izmolio je molitvu Gospi od Aparecide. Oduševljenje je izazvala njegova rečenica “Do viđenja do 2017.” Tada se naime slavi 300. obljetnica od nalaska Marijina lika u rijeci Paraiba. No, te je godine i stota obljetnica ukazanja u Fatimi, pa će se Papa morati potruditi da pohodi oba marijanska svetišta, istaknuo je na brifingu za novinare predstojnik Tiskovnog ureda Svete Stolice o. Federico Lombardi.
Papa je na izlasku iz bazilike pozdravio je okupljene predstavnike drugih kršćanskih Crkava, rabina i predstavnike islamske zajednice, zagrlio ih i izmijenio nekoliko riječi. Srdačno je pozdravio i okupljene bolesnike i invalide. U posjetu sjemeništu u Aparecidi toga dana Papa je blagoslovio veliki kip sv. Antuna de Sanatana Galvao, kojeg je papa Benedikt XVI. proglasio svetim u Sao Paulu. Nakon objeda s pratnjom, mjesnim biskupima i sjemeništarcima, Papa je osobno pozdravio sve osoblje sjemeništa, uključujući kuhare i tridesetak klauzurnih sestara koje su ga vani čekale na kiši. Susret s redovnicama bio je vrlo srdačan, svaka je željela da joj se Sveti Otac potpiše na knjizi, a potom su se s njim fotografirale. U sjemeništu je Sveti Otac pozdravio i skupinu policajaca.