Stari Perkovci, (IKA/TU) – Zlatnu misu, 50 godina svećeništva, proslavio je u subotu 20. srpnja mons. Stjepan Karalić, ekonom Đakovačko-osječke nadbiskupije i upravitelj Misnih vina. Na misnom slavlju u crkvi Svete Ane u Starim Perkovcima, rodnom mjestu zlatomisnika Karalića, sudjelovali su đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, nadbiskup u miru Marin Srakić, brojni svećenici, među kojima još jedan zlatomisnik, slakovački župnik Petar Petrović, mo. Ivan Andrić koji je održao prigodnu propovijed te domaći župnik Nikica Mihaljević, brojni gosti iz društvenog, političkog i gospodarskog života te vjernici iz brojnih župa Nadbiskupije. Uoči početka misnog slavlja zlatomisnika su pred crkvu dovezla šokačka kola, a članovi perkovačkog KUD-a svečara su dočekali pjevajući Slavonijo, Šokadijo, čežnjo srca moga…
Mo. Ivan Andrić u homiliji je podsjetio kako se toga dana slavi spomendan Sv. Ilije, zaštitnika Đakovačko-osječke nadbiskupije, u narodu zvanog Ilija Gromovnik. “Dopuštam si ovakvog Iliju danas zamišljati u liku našega svečara. Dakako da ne treba govoriti o Stjepanu Gromovniku, ali štošta gromovničkog i snažnoga ima u njemu”, istaknuo je propovjednik, spomenuvši pri tom poznate propovijedi današnjega svečara i njegove riječi koje su “plamtjele kao buktinja, plijeneći pažnju mnogih” te njegove duhovnosti koja se izražavala u ozbiljnoj, ali vedroj i ohrabrujućoj riječi. Spomenuo se ujedno Stjepana, upornog i marljivog radnika, koji u blatnim gumenim čizmama obilazi vinograde, Stjepana koji sjeda u traktor i ide na oranje, Stjepana koji je svojim radom u nesklonim vremenima omogućivao materijalni opstanak središnjih ustanova u nadbiskupiji, o čemu danas svjedoči sređeno imanje i vinarija u Trnavi na koje je s pravom ponosan… “Da, očito ima dosta toga Ilijinog, tog nečeg silnog, energičnog, upravo gromovničkog u našem slavljeniku, što mu je pomoglo da bude čvrst i jasan, ali pravedan kako kao svećenik, tako i kao upravitelj”, rekao je, među ostalim, propovijednik.
Uslijedila je prikazna procesija tijekom koje su zlatomisniku Karaliću djeca i mladi u narodnim nošnjama prinijeli prigodne darove – križ, Bibliju, štolu, kalež, krunicu, časoslov… Na kraju misnog slavlja zahvalne riječi mons. Karaliću u ime vjernika župe Donji Andrijevci i filijale Stari Perkovci uputio je gospodin Ivo Funarić, a zahvalu za sve učinjeno tijekom 50 godina svećeništva uputio je i domaći župnik Nikica Mihaljević.
Čestitku zlatomisniku uputio je i nadbiskup Đuro Hranić: “Život se ne daje samo u trenutku smrti i ne samo na način mučeništva. Svaki čovjek, a posebno svećenik, uči iz dana u dan odricati se samoga sebe i biti raspoloživ za poslanje i zadaću koju Gospodin stavlja pred njega. Učio je to na sasvim poseban način starozavjetni prorok Ilija, zaštitnik naše nadbiskupije, a učili ste to i Vi, naš zlatomisniče. Čestitam Vam 50 godina svećeništva i Vaš 75. rođendan i izričem veliko i ljusko Hvala u ime čitave Nadbiskupije. Hvala na spremnosti da Gospodinu velikodušno dopustite da vas on vodi kroz svećenički život, na specifičan i rijedak način. Znajte da se danas u zahvaljivanju Bogu zajedno s Vama sjedinjujemo svi ovdje prisutni. Dok zahvaljujemo dragom Bogu za Vas, istodobno zahvaljujemo Vama, dragi vjernici župe Donji Andrijevici, napose vama Perkovčanima, što ste rodili, svojim primjerom i kršćanskim svjedočanstvom te ljubavlju prema slavonskoj ravnici i poštenim radom odgojili, podigli i svojoj biskupiji darovali našega zlatomisnika.”
Mons. Stjepan Karalić rođen je 24. srpnja 1938. u Starim Perkovcima, filijali župe Donji Andrijevci, od oca Ivana i majke Janje r. Klaić. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, srednju u Zagrebu i Đakovu, bogoslovske nauke u Đakovu, gdje je zaređen za svećenika 29. lipnja 1963. godine. Bio je kapelan u Valpovu (1963.-1964.), a potom upravitelj župe Berak (1964.-1974.). Tri godine bio je i upravitelj župe Tompojevci (1971.-1974.). Biskup Ćiril Kos imenovao ga je ekonomom Sjemeništa (1974.-1989.) i prebendarom stolne crkve. Kanonikom magistrom imenovan je 1. listopada 1983. i promaknut u kanonika arhiprezbitera. Bio je neko vrijeme ravnatelj Svećeničkog doma (1987.-1989.). Ravnateljem Ekonomata biskupije imenovan je 1989. godine. Dana 20. travnja 2000. odlikovan je čašću kapelana Njegove Svetosti s titulom monsinjora.