Rijeka, (IKA) – Misu zadušnicu za posljednjeg riječko-senjskog nadbiskupa Antona Tamaruta 28. lipnja u riječkoj katedrali predvodio je riječki nadbiskup Ivan Devčić. “Okupili smo se ovdje moliti za blagopokojnog nadbiskupa koji je preminuo prije 13 godina i zahvaliti Gospodinu za sve darove koje je po njemu ovoj biskupiji obilato dijelio”, rekao je nadbiskup uvodeći u slavlje euharistije na kojoj su sudjelovali brojni svećenici. Na kraju mise svećenici i vjernici pomolili su se na grobu pokojnika kod bočnog oltara u katedrali.
U propovijedi se nadbiskup prisjetio teških vremena devedesetih godina prošlog stoljeća u kojima je nadbiskup Tamarut upravljao tadašnjom Riječko-senjskom nadbiskupijom koja je nakon njegove smrti godine 2000. podijeljena na Riječku nadbiskupiju i Gospićko-senjsku biskupiju. Prvih pet godina njegove službe obilježeno je demokratskim promjenama, raspadom komunističkog sustava i bivše države te rađanjem samostalne Hrvatske u krvavom ratu. “Tada je dvije trećine teritorija nadbiskupije bilo zahvaćeno ratom i u te dijelove nije mogao niti doći. Slušao je koliko je crkvi zapaljeno, koliko je ljudi pobijeno, mnoge nevine žrtve. Brojni su u tim danima izbjegli iz tih područja i kucali na vrata Crkve i Caritasa tražeći pomoć. Crkva je tada dala sve od sebe da pomogne, onima koji su stradali i onima koji su se borili za slobodu”, rekao je nadbiskup.
Nakon ratnih godina došlo je vrijeme obnove te je drugih pet godina njegove biskupske službe bilo obilježeno također velikim zahtjevima obnove, izgradnje i prilagodbe Crkve i naroda na nove uvjete u društvu. “Teške godine njegova službovanja odrazile su se i na njegovo zdravlje. Doista možemo reći da je bio svećenik i biskup u znaku Kristova križa. Bio je doista čovjek vjere. Prolazio je teške kušnje, suočavao se s pitanjem kako u tim teškim vremenima biti ljudima ohrabrenje i nada. Možemo reći da je, uz Božju pomoć, doista sve nas jačao u vjeri”, zaključio je nadbiskup.