Istina je prava novost.

Susret ministranata Požeške biskupije u Voćinu

Požega, (IKA) – Susret ministranata Požeške biskupije u Godini vjere održan je 22. lipnja u Voćinu. Po dolasku u svetište mladi hodočasnici ophodom oko Marijina lika uputili su joj molitveni pozdrav te su se potom pridružili prigodnom programu koji je započeo molitvom i uvodnim riječima Maria Matijevića, biskupijskog povjerenika za duhovna zvanja. Zatim su svećenički aspiranti iz požeškog Kolegija kratkim igrokazima prikazali život i obraćenje svetog Pavla te mogućnost obraćenja mladih danas. Uslijedilo je predstavljanje četvorice đakona koji će idući tjedan biti zaređeni za svećenike, na što su okupljeni ministranti odgovorili dugotrajnim pljeskom podrške, da bi potom zajedno molili Molitvu za duhovna zvanja. Svečanom procesijom u kojoj je uz biskupa Antuna Škvorčevića i brojne svećenike sudjelovalo više stotina ministranata, započelo je svečano euharistijsko slavlje. Po ulasku procesije u crkvu biskup je uputio pozdrav Gospi Voćinskoj pred njezinim likom, a potom je obraćajući se mladim hodočasnicima kazao: “Ovo je lijep i svečan dan u Voćinu. Vi se u svojim župama redovito odijevate u ministrantske haljine i zajedno sa svojim svećenicima u procesiji ulazite u crkvu k oltaru. Danas ste se u Voćinu odjenuli u ta ista ministrantska odijela i zajedno s biskupom i svećenicima svrstali u ulaznu procesiju da biste kao predstavnici svih dijelova naše biskupije bili služitelji Isusove žrtve ljubavi za nas na oltaru ovog Marijina svetišta. Dragi ministranti i ministrantice, zahvaljujem vam za to svjedočanstvo i za vaše redovito služenje u župama te potičem da mu ostanete vjerni.” Pozdravio je potom ovogodišnje đakone i bogoslova Roka Ivanovića, kandidata za svete redove.
U homiliji biskup se sjetio svoje mladosti i dana kada je i sam bio ministrant te se zapitao kako se to postaje ministrantom? U odgovoru na to pitanje poslužio se svetopisamskim tekstom iz Prve knjige o Samuelu koja govori o izmoljenom dječaku Samuelu kojega je majka povela u Hram i povjerila svećeniku Eliju kako bi zajedno s njime slavio Boga. Protumačio je da napose trebamo zahvaliti danas roditeljima što potiču svoju djecu da rado idu u crkvu kako bi uz svećenike služili Kristu kod oltara te kazao ministrantima: “To je dragocjena i lijepa služba. Recimo stoga zajedno: “Bože, hvala ti što sam ministrant!” Protumačio je potom kako je dječak Samuel bio u Hramu pozoran na Božji govor i pojasnio da je jedan od najsnažnijih događaja kad netko čuje Božji glas. Kazao je kako u povijesti ljudskih osluškivanja Božjeg govora Marija ima sasvim posebno mjesto te da nas ona potiče i u ovom svojem svetištu da je nasljedujemo. Naglasio je da se Marija u današnjem evanđelju predstavlja kao djevojka koja s Bogom razgovara, pita ga i traži objašnjenja da bi mu potom u punoj slobodi rekla: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi”! Biskup je podsjetio kako sama riječ ministranti na hrvatskom znači službenici, baš onako kako je Marija sebe nazvala te da im je ona uzor kako to trebaju biti. Protumačio im je kako je ona bila službenica sva srcem, posluhom i životom okrenuta Bogu i bližnjemu te dodao da kad god netko djeluje nesebično, usmjeren prema drugima, napose Boga, živi vjeru i ljubav te po njima najdublje ostvaruje svoje postojanje. Osvrnuo se na razne glasove koji se mogu čuti u našoj domovini te kazao da je Hrvatska najljepša po ljudima koji u njoj čuju Božji glas i slijede ga te da se to događa napose u svećeničkom i redovničkom zvanju. Na kraju homilije biskup Škvorčević je ministrantima poručio kako se slično zbiva i u ministrantskom služenju Bogu, po kojem oni rastu u vjeri i postaju veliki u srcu. Čestitao im je na revnom vršenju te službe i sudjelovanju na današnjem hodočašću u Voćin.
Nakon homilije Robert Mokri, biskupski delegat za bogoslove predstavio je Roka Ivanovića iz Župe Duha Svetoga u Đulovcu, koji je pred biskupom i okupljenom zajednicom izrekao svoj “Evo me” i bio primljen među kandidate za svete redove đakonata i prezbiterata. Poslije pričesti svi ministranti su se uključili u molitvu za dar vjere a biskup ih je zatim povjerio Isusovoj Majci.