Zagreb, (IKA) – Knjiga dr. Miroslava Akmadže “Katolička Crkva u komunističkoj Hrvatskoj 1945. – 1980.” u izdanju Despot Infinitus d.o.o. iz Zagreba i Hrvatskoga instituta za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje iz Slavonskog Broda predstavljena je u petak 14. lipnja u Zlatnoj dvorani Hrvatskoga instituta za povijest u Zagrebu. U uvodnoj riječi uime izdavača okupljenima su se obratili dr. Stanko Andrić i Zvonimir Despot.
Recenzent dr. Zdenko Radelić istaknuo je kako je ta knjiga prva i jedina sinteza o odnosu Katoličke Crkve i komunističke vlasti koja pokriva razdoblje od 1945. do 1980., i koja se temelji na arhivskim istraživanjima. Riječ je o djelu koje pruža sustavan prikaz odnosa svjetovne i crkvene vlasti u razdoblju od svršetka II. svjetskog rata, tj. dolaska KPJ na vlast, do smrti J. B. Tita. Zapravo, to je djelomično izmijenjena i za razdoblje od 14 godina proširena autorova ranija sinteza iz 2004. godine. Cjelokupni sadržaj knjige, odnosno objašnjenje odnosa između jugoslavenskih komunističkih vlasti i Katoličke Crkve mogao bi se svesti na bitno obilježje: riječ je o stanju izravnog sukoba, ili blaže rečeno vrlo visoke napetosti u međusobnim odnosima, rekao je dr. Radelić te naglasio kako Akmadža uzroke takvoga stanja vidi u dva bitna razloga, u doktrini i praksi KPJ te u odbijanju Katoličke Crkve da prihvati podređenu ulogu i povinuje se državnim vlastima. Zbog nastojanja komunističkih vlasti da marginalizacijom Katoličke Crkve i drugih crkava u Hrvatskoj i Jugoslaviji ovlada društvom u cjelini, tj. da komunističke vlasti budu te koje će imati monopol u oblikovanju svjetonazora stanovništva, stradali su mnogi svećenici, biskupi i nadbiskupi. Recenzent je nadalje rekao da Akmadža odnose između Katoličke Crkve i države dijeli na četiri faze. Prvo razdoblje od 1945. do kraja 1952. obilježeno je progonom Katoličke Crkve i prekidom diplomatskih odnosa između Jugoslavije i Svete Stolice; u drugom razdoblju, od 1953. do 1960., država je odustala od otvorenih represivnih metoda i stavlja naglasak na stvaranje nejedinstva u redovima crkvene vlasti te daljnje materijalno slabljenje Crkve. Treće razdoblje od 1960. do 1970. obilježeno je obostranim naporima na normalizaciji odnosa preko pripreme i potpisivanja protokola sve do obnove diplomatskih odnosa godine 1970. Četvrta faza bila je obilježena usponom utjecaja Katoličke Crkve prije svega preko njezinih glasila te tek povremenih sukobima s vlastima. Naglasio je i kako knjiga sadrži brojne priloge, poput opisa biskupa i nadbiskupa, popis predsjednika hrvatske i savezne vjerske komisije, podacima o brojnom stanju svećenstva u Hrvatskoj i Jugoslaviji, o izgradnji i popravcima crkvenih objekata te podatke o nakladi vjerskog tiska.
Drugi recenzent dr. Josip Dukić je istaknuo kako autor doista sustavno i temeljito prikazuje i tumači odnose između vodstva Katoličke Crkve i komunističkog režima. Proučavajući odnose tih dviju najjačih institucija u Hrvatskoj, autor je za razliku od brojnih njegovih prethodnika krenuo u arhivsko istraživanje, kako crkvene tako i državne stvarnosti. Učinio je posao koji se u drugim zemljama povjerava institucijama te je nakon dugogodišnjeg rada napisao knjigu bez koje u budućnosti nije moguće proučavanje te teme. Autor je znatno pridonio proučavanju komunističkog režima u Hrvatskoj, ali otvorio i brojna, pa često i sporna pitanja iz novije povijesti Katoličke Crkve. Ova knjiga i sam autor na određeni način su nam putokaz da se ne treba svrstavati ni na stranu angažiranih historiografa komunističkog razdoblja koji su trebali pisati prema naputcima, ali je i jedan otklon od onoga od onoga što je na ovu temu u Hrvatskoj nastalo od 1990. do danas, zaključio je dr. Dukić.
Riječ zahvale uputio je i sam autor dr. Akmadža. Posebnu je zahvalu izrekao arhivistima u crkvenim i državnim arhivima gdje je pregledao tisuće dokumenata. Kratko se osvrnuo i na poteškoće, ali s optimizmom predstavio i neke svoje planove za sljedećih desetak godina na tom području.