Osijek, (IKA) – U sklopu Tjedna kršćanske kulture u Osijeku 1. lipnja priređena je plesna predstava Tri Marije hoehu u izvedbi Zadarskoga plesnog ansambla. Nakon prošlogodišnje lipanjske premijere u romaničkoj crkvi Sv. Donata u Zadru, plesna predstava s glagoljaškim slovima utkanim u pokret izvedena je pred publikom u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku. Zadarski plesni ansambl nastupio je u sastavu Nikolina Dolfić, Danica Nenadić, Ena Cupać, Ruby Ivosić, Patricija Gospić, Matea Basioli i Natali Perić.
Multimedijalno scensko djelo tematizira srednjovjekovni motiv putovanja nadahnut pjesmom Tri Marije hoehu, zapisanoj glagoljicom početkom 16. stoljeća u Tkonskom zborniku, a nastalo je prema ideji autorice projekta profesorice Sanje Petrovski, nastavnice klasičnog baleta u Glazbenoj školi Blagoje Bersa u Zadru, suosnivačice Zadarskoga plesnog ansambla koja se 36-tu godinu profesionalno bavi umjetničkim plesom.
Uime organizatora TKK Udruge katoličkih intelektualaca, dr. Ružica Pšihistal pozdravila je goste i publiku, zahvalivši autorici Petrovski na odazivu, kao i tehničkoj podršci Tomislavu Kraljeviću – Šometu, koji se pobrinuo za glazbenu podlogu i vizualno-scenske efekte hrvatskoglagoljskih tekstova u multimedijskoj cjelini predstave. “Tema pjesme Tri Marije hoehu je odlazak triju žena, koje su u pučkoj predaji zarana pretvorene u tri Marije, na Isusov grob kako bi pomazale njegovo tijelo. U evanđeoskim zapisima spominju se tri Marije koje su stajale pod križem (majka, Marija Magdalena i Marija Kleofina), dok pojedini evanđelisti zapisuju različit broj žena (tri, dvije, jedna, žene) koje odlaze na Isusov grob, a pučka maštovitost tu slijedi analogiju triju Marija, no važno je da su to bile žene. Kroz pokret primjenom Labanove metode suvremenog plesa, koja koristi kvadrat i krug kao polazište za osmišljeno kretanje, nadahnuto kurzivnom glagoljicom izvornog predloška, ponuđeno je jedinstveno estetsko, sakralno djelo. Ritualna metafora cikličkoga kruženja plesnoga pokreta, ujedno je i naša metafora kruženja oko božanskoga svjetla i događaja Kristova uskrsnuća”, uvodno je rekla Pšihistal. Suvremena scenska umjetnost vrsno je ukomponirana s glagoljskom baštinom i “zvucima koji proizvode alfa stanja”, kako ih je nazvala Sanja Petrovski, a pokrete je pratila snimljena glazbena podloga Katarine Livljanić i Hvarskih kantadura uz stručni odabir Igora Cecića, dok kostimografiju potpisuje Marija Šarić Ban. Bila je to prigoda oživljavanja hrvatskoglagoljastih stihova u transliteraciji Slavomira Sambunjaka, a Tkonski zbornik čuva se u arhivu HAZU: Tri Marie hoehu, dragu pomast nošahu, tako hodeć plakahu, I(su)sa žalovahu. Anj(e)l ki grob otvori trim Mariem govori: “Ne plačte se, Marije, Isus nam vsim kralue. Učenikom r(e)cite i Petru navestite da on ki trpe, a ne kriv, Isus, ta e opet živ. Neće vnogi čas biti da v Galileju će priti. Ki ga budu oteti, tu ga mogu viditi.”