Svetkovina Tijelova u Požegi
Svetkovina Tijelova u Požegi
Požega (IKA )
Želimo povjeriti sebe, svoje obitelji, svoj narod, svoju sudbinu Isusu. On je bio naša najbolja sudbina tijekom trinaest stoljeća, vjerujemo da on to može biti i u 21. stoljeću u našoj voljenoj hrvatskoj zemlji
Požega, (IKA) – Euharistijsko slavlje u požeškoj katedrali Sv. Terezije Avilske na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove, 30 svibnja, predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević u koncelebraciji s članovima Stolnog kaptola, dvadesetak svećenika grada Požege i svećenicima djelatnim u središnjim biskupijskim ustanovama. Uz đakone, redovnice, svećeničke aspirante, predstavnike ovogodišnjih prvopričesnika i krizmanika, djelatnike i učenike katoličkih škola, crkvenih udruga i pokreta sudjelovali su i predstavnici Hrvatske vojske i policije te nositelji gradskih i županijskih vlasti.
Potaknut zapisom sv. Pavla o Isusovu nalogu “ovo činite meni na spomen”, biskup je u homiliji govorio o čudesnoj sposobnosti čovjekova duha da u dubinu ljudskog bića pohrani osobe i događaje te ih oživi u sjećanju ili spomenu. Rekao je mladima da računalo na svoj način oponaša čovjekovu memoriju, da je potrebno imati program u koji se utiskuju podaci i koje je moguće jednim klikom učiniti prisutnima. Istaknuo je da je s čovjekom ipak drugačije, da u njegovu spomenu oživi prošlost na osobni način koji sa sobom nosi osjećaje, povezanost i ljubav prema određenim osobama i događajima što naviru u sjećanje, “da nas spomen stavlja u jedan duhovni dinamizam po kojem na životan način postajemo u sadašnjosti dionicima prošlosti”. Dodao je kako je za suce u Haagu i neke druge kojih se ratni događaji prije dvadeset godina ne tiču, presuda šestorici bosansko-hercegovačkih Hrvata tek hladnokrvni pravni sud. Rekao je kako je u onima koji su bili dionici tih događaja i na koje se oni i danas odnose, prigodom presude oživio spomen koji u sadašnjosti čini prisutnom prošlost u njezinom cjelovitom značenju ljubavi i trpljenja uloženog u obranu slobode i dostojanstva svoga naroda. Istaknuo je da takav spomen ne niječe eventualne počinjene zločine, ali se ne može pomiriti sa stanjem koje spomenuta presuda dodjeljuje tim ljudima ne uzimajući u obzir cjelovito zbivanje kojeg su bili dionici. Biskup je zaključio: “Izbrišite čovjeku memoriju, poništili ste mu ono što je pohranjeno u njegov duh, oduzeli dostojanstvo. Stoga i u ovom trenutku osjećamo koliko je važno posvećivati pozornost baš toj dimenziji našeg postojanja, spomenu na osobnoj, obiteljskoj i narodnoj razini”.
Potom je biskup istaknuo kako je euharistija po Isusovim riječima spomen, ali na sasvim poseban način, jer onaj Isus koji je naredio da je činimo “nije osoba zarobljena prošlošću i smrću nego je uskrsnuo te živ i danas djeluje među nama”. “Stoga je euharistija jedinstven spomen u kojemu on sam snagom svoga Duha oživljava svoju ljubav na križu, pobjedu nad smrću i uskrsnuće i nas čini dionicima toga svoga djela. To je euharistija – spomen nad spomenima”, rekao je biskup. Po njoj se, nastavio je, ostvaruje najdublje zajedništvo između onih koji joj pristupaju vjerom i ljubavlju, očituje se Crkva kao Tijelo Kristovo. Pozvao je potom vjernike da se svake nedjelje opredijele za tu ljubav: “Vjerujem da osjećate koliko je lijepo što postoji ta Isusova stvarnost od koje živi svijet već dvije tisuće godina i mi kao narod trinaest stoljeća. Ne prezrimo to djelo Božje, ne podcijenimo ga, nego mu budimo vjerni. Želimo danas povjeriti sebe, svoje obitelji, svoj narod, svoju sudbinu Isusu. On je bio naša najbolja sudbina tijekom trinaest stoljeća, vjerujemo da on to može biti i danas u 21. stoljeću u ovoj našoj voljenoj hrvatskoj zemlji”, zaključio je biskup.
Nakon pričesti uslijedila je procesija s Presvetim od katedrale preko glavnoga požeškog trga Svetog Trojstva do franjevačke crkve Duha Svetoga. Veliki broj vjernika, različiti crkveni i gradski predstavnici složeni u svečanu povorku, u molitvi, pjesmi i pobožnosti, praćeni zvonima katedrale, crkve Sv. Lovre i franjevačke crkve, očitovali su svoju vjeru u Isusovu živu euharistijsku prisutnost. Brojni ovogodišnji prvopričesnici, učenici katoličkih škola i druga djeca odjevena u narodne nošnje, prosipanjem ružinih latica ispred Presvetog Otajstva snažno su označila ono što su srca požeških vjernika osjećala toga trenutka za Isusa Krista. Na glavnom trgu ispred zgrade Biskupije održano je postajno slavlje s posebnom molitvom i blagoslovom s Presvetim za Grad i Domovinu. U franjevačkoj crkvi bila je molitva, pjesma Tebe Boga hvalimo i blagoslov uz biskupove riječi zahvale svima koji su sudjelovali na slavlju te očitovali vjeru Crkve koja živi u ovom Gradu.