"Slavonija u krizi"
"Slavonija u krizi"
Osijek (IKA/TU )
Okrugli stol u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Osijeku, u sklopu programa Tjedna kršćanske kulture
Osijek, (IKA/TU) – “Slavonija u krizi” bila je tema okruglog stola održanog 27. svibnja u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Osijeku, u sklopu programa Tjedna kršćanske kulture, koji se pod geslom “Nemirno je srce naše, dok se ne smiri u Tebi” (Sv. Augustin, Conf. 1,1) održava od 26. svibnja do 2. lipnja u organizaciji Udruge katoličkih intelektualaca (UKI). Na okruglom stolu sudjelovali su doc. dr. Domagoj Sajter s Ekonomskog fakulteta u Osijeku, Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih sindikata Hrvatske i doc. dr. Suzana Vuletić s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu. Tribinu je moderirao predsjednik Udruge katoličkih intelektualaca, mr. Mladen Milić, a dobrodošlicu je izrazio domaćin dr. Miljenko Brekalo, član UKI i voditelj osječkoga područnog centra Instituta Ivo Pilar.
“Kriza je normalna posljedica istodobnog udara brojnih šokova i radikalnih promjena”, rekao je dr. Sajter, pojašnjavajući što se sve istodobno i paralelno događalo u Slavoniji u proteklih par desetljeća. Globalizacija je donijela ekstremno brz razvoj informatičko-komunikacijskih tehnologija, internetizaciju, opći razvoj tehnologije i klimatske promjene. Uslijedila je tranzicija iz socijalizma u kapitalizam s fundamentalnom promjenom društveno-ekonomskih principa i ukidanjem protekcionističkih mjera; potom transformacija političkog sustava koja je donijela gubitak tržišta, višestranačje, umnažanje kanala nepotizma, veću nestabilnost i političku borbu, inkompetentnost lokalnih političara koja se očituje u favoriziranju drugih krajeva RH, izostajanju velikih investicijskih projekata, strategiji konstantnih konflikata, centralizaciji i korupciji. Uslijedile su privatizacija i pretvorba te rat koji je donio izravnu štetu na području Grada Osijeka od 9,32 milijarde kuna, a s obzirom na minirana područja oko Osijeka čini se da još nije ni završio. Dr. Sajter predložio je i moguća rješenja koja će se očitovati u poduzimanju niza malenih, izvedivih koraka te je predložio: ako nismo zadovoljni politikom treba izlaziti na izbore i birati kompetentne i moralne osobe, ako nemamo potrebna znanja i vještine investirati u obrazovanje, ako želimo privući investitore suzbijati pesimizam, inerciju i pasivnost na svim razinama, ako se očekuju klimatske promjene prijeći na proizvodnju poljoprivrednih kultura za koje se može očekivati da će uspjeti u promijenjenim klimatskim prilikama te koristiti sve mogućnosti tehnologije i pratiti njezin razvoj.
Govoreći o obimu krize, njezinu nastanku u svijetu i širenju u Hrvatsku, Krešimir Sever istaknuo je kako treba stvoriti preduvjete da bismo se iz te krize počeli izvlačiti, a preduvjeti zahtijevaju povećanje potrošačke moći najšireg kruga ljudi. Temelj cijeloga svjetskoga gospodarstva počiva na ljudskom stvaranju, istaknuo je Sever te rekao: “Ako je čovjek temelj toga stvaranja, i ako mi, današnje generacije baštinimo sve ovo što imamo, tehnološka dostignuća, novce, kapital, mi na tome nastavljamo raditi i trebamo stvarati za generacije koje dolaze poslije nas. Treba stvoriti sustav u kojemu će taj koji stvara nove vrijednosti, a to je čovjek – radnik, biti dostojno plaćen i imati dostojne uvjete rada, plaću od koje može živjeti on i njegova obitelji i koji može na taj način zapravo poticati druge da stvaraju dobra koja će i on i oni drugi kupovati. To je temelj koji se potpuno izgubio. Ako se čovjeka ne gleda kao jedinku koja stvara, onda iz toga ne možemo niti vrednovati njegov rad, ali isto tako nije svrha kapitala postojanje zbog kapitala jer je i njega stvorio čovjek svojim radom, njegova je temeljna svrha da bude uključen u daljnja stvaranja”. Sever se osvrnuo i na političke elite u Hrvatskoj te konstatirao kako su se udaljile od interesa vlastitoga naroda. “Narod je zaslužio dobru vlast, a ove vlasti služe prvenstveno sebi i svojima. Ne plediram za promjene, one se moraju događati, ali ih moramo naučiti, i na lokalnoj i na državnoj razini, da ne dolaze na četiri godine. Moramo ih naučiti da počnu u predizbornom vremenu govoriti ono što misle raditi, jer da je ova vlast rekla da će raditi ovo što sada radi, sigurno ih ne bi nitko izabrao. Famozno je kako objašnjavaju svoje postupke dobivenim izborima i mandatom građana, ali nisu dobili mandat građana da rasprodaju ovo malo što je preostalo i hrvatski narod uvedu na koljenima u Europu. Moraju se naučiti da ne dolaze vladati nego služiti. Trebaju se naučiti na referendume, da ako treba svake godine budu promjenjivi dotle dok ne dođu dobri. Vrijeme je za jednu novu vladu nacionalnoga spasa koja bi pogledala ono najbolje u Hrvatskoj što može i izvukla Hrvatsku iz krize jer je očito da se ovim putem ide u pogrešnom smjeru, poručio je Sever.
Dr. Vuletić krizu je okarakterizirala kao neizbježni dio životnog iskustva te kao nezaobilaznu temu prosudbe gospodarsko-ekonomske-kulturne i duhovne procjene društva i vremena u kojem živimo. “Nalazimo u sveopćoj krizi i već smo pomalo navikli na nju, kao na univerzalnu pojavu”, rekla je predavačica te je govorila o društvenim i gospodarskim uzrocima globalne krize te krizi duhovnosti. “Ljudi se najmanje mire s gubitkom nade, pa i nesvjesno traže sredstva da je održe i ojačaju. Nada u bolje sutra, oslobođeno društvenog pritiska, spasonosnog trpljenja, pa tako možemo govoriti i o pozitivnom značenju krize za otkrivanje neslućenih vrijednosti života”, rekla je dr. Vuletić, navodeći religiju kao spas iz krize. “Da bismo krizu transformirali u šansu, uz tu duboku nadu, trebamo udružiti sve svoje snage u dobrotvornu službu čovjeka i to na taj način da ona služi sveopćem poboljšanju društvenog okružja, svih njegovih unutarnjih i vanjskih pokretača kriznog stanja”, istaknula je Vuletić i zaključila: “U svrhu tog ostvarenja, sve bi društvene, gospodarske, socijalne i religiozne instance trebale usklađeno djelovati da bi uspjele pridonijeti boljoj i koordiniranijoj integraciji humanističkih, duhovnih i moralnih vrijednosti s gospodarsko-ekonomskima i društveno-pravnima, kako bi bile u službi izgradnje cjelovitog čovjeka, koji bi imao snage oduprijeti se svim naletima gospodarske i duhovne krize.”