Osijek, (IKA) – Prvi dan 6. tjedna kršćanske kulture u Osijeku, koji se od 26. svibnja do 2. lipnja održava u organizaciji Udruge katoličkih intelektualaca, obilježilo je podnevno predstavljanje romana Julienne Eden Bušić “Živa glava”, održano 27. svibnja u osječkoj podružnici Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar.
“Ideju za ovu knjigu dala mi je Vukovarka, žrtva silovanja, koja je tada, prvi put nakon 20 godina šutnje, progovorila o tom zločinu”, rekla je autorica. “Odavno sam bila čvrsto povezana s Vukovarom, još otkad sam sudjelovala u iskapanju masovnih grobnica krajem 90-tih. Vukovar se urezao u moju dušu, utoliko više kad sam vidjela da je za žrtve veoma malo pravde. I što je možda najvažnije, znam kakav je osjećaj biti obilježen, prognan i napadnut od ljudi koji te ne poznaju, što se dogodilo brojnim vukovarskim ženama. Mnogo se toga može dogoditi zbog jedne knjige, zbog pisane riječi. Prije samo dvadeset i pet godina možda bih i ja ovdje bila zatvorena jer pišem o ovakvoj temi, a optužba bi glasila širenje tzv. protudržavne propagande ili poticanje nemira i možda bih dobila petnaest godina zatvora. Za mene bi to bio drugi put, ali, srećom, vremena su se promijenila i ovaj put ne moram u zatvor. Stoga je tu knjiga, prvi roman te vrste temeljen na istinitoj priči o Hrvatici iz Vukovara, koja mi je posudila svoju priču, svoj život, da bih mogla pisati o svima njima jer je istovremeno njihova priča simbolična”, kazala je spisateljica i prevoditeljica Julienne Eden Bušić, magistrica njemačkog jezika, književnosti i lingvistike.
O iznimnoj uspješnici, objavljenoj 2012. godine, svjedoči nagrada A. B. Šimić koju je Društvo hrvatskih književnika BiH dodijelilo autorici za taj njezin treći roman (prethode Ljubavnici i luđaci, Tvoja krv i moja). Dr. Ružica Pšihistal, izvanredni profesor na Filozofskom fakultetu u Osijeku, predstavljajući djelo kazala je: “Roman je posvećen ženama koje od pepela stvaraju vatru. Značajan i stoga što otvara pitanja koja nismo mogli ili htjeli čuti. Živa glava je glas stvarne žrtve Vukovarke S., tragične junakinje s krivnjom bez krivnje. Autorica se pita što sa živom glavom da ona bude osoba i da joj se vrati dostojanstvo. Klasična poetika nazvala bi katarzom njezin put življenja sažaljenja i straha. Postizanje pročišćenja nije lagan, nego mukotrpan put. U tom procesu bitna je identifikacija s udjelom kreacije. Ono nešto što nas dira i pokreće, ona je izgovorila pruživši čitateljima terapeutski učinak i metodu pozitivnih misli kojima djeluje pomažući društvu u procesu šutnje. Moramo znati za što živimo, moraju postojati moralna načela te u tom kontekstu J. E. Bušić govori o ljubavi, dobroti i istini, vrednotama koje nas vežu. Pripovjedni tekst pokazuje kako je moguće iz pepela vratiti se u novi život, iz potisnutoga u jezik”.
Mnoštvu publike dobrodošlicu je izrazio moderator i domaćin dr. Miljenko Brekalo, voditelj osječkog Instituta Ivo Pilar. Mr. Mladen Milić, predsjednik UKI-a, napomenuo je kako se istina često gubi pred laži, ali pronalazi pravi put pred izazovima u kojima je teško ne klanjati se moćnima, zaključujući: “Za pisanje treba hrabrosti, mudrosti, razboritosti i lukavosti te nova knjiga Julienne Eden Bušić pokazuje da istina pronalazi pravi put”. Predsjednik hrvatske Udruge stopostotnih hrvatskih ratnih vojnih invalida 1. skupine Đuro Glogoški ocijenio je knjigu iznimnim literarnim štivom što se naslanja na stvarna događanja tijekom Domovinskoga rata, nadajući se da će biti snimljeni filmovi prema knjigama J. E. Bušić. Autorica je pak otkrila kako s glumicom Anjom Šovagović Despot radi na pripremi filma prema knjizi “Živa glava”. Ulomke iz knjige interpretirala je studentica Umjetničke akademije u Osijeku Justina Vojnović Finger. Burnim pljeskom Osječani su, osim autorice, pozdravili predstavnika nakladnika Interpublic Josipa Đereka, a najglasnije urednika knjige, poznatog hrvatskog uznika Zvonka Bušića, koji je istaknuo da o domovinskim temama, junačkoj i veličanstvenoj obrani treba pjevati, pisati knjige. Zaključujući kako svi možemo pridonijeti uvođenju etičnosti, ne samo u literaturu, već u političke strukture, Bušić je spominjući paradigmu misli Dostojevskog, podsjetio kako, bez uzvišenijeg smisla s korjenima u nebeskom Božjem svijetu, nema života.