Poreč/Rakotule, (IKA) – Pokop preč. Petra Pahovića, svećenika Porečke i Pulske biskupije i kanonika Porečkoga stolnog kaptola sv. Maura, održan je u utorak 21. svibnja. Preč. Petar Pahović osnažen sakramentima preminuo je 19. svibnja u Kući sv. Franje u Odri u 77. godini života i 51. godini svećeničkog služenja. Službom riječi i ispraćajem prvo su se od svog dugogodišnjeg župnika u porečkoj bazilici oprostili vjernici Poreča gdje je preč. Pahović bio župnik 25 godina.
U Eufrazijevoj bazilici u Poreču nekoliko prigodnih misli izrekao je umirovljeni biskup Ivan Milovan. Spomenuvši njegovu dugu i tešku bolest, mons. Milovan istaknuo je: “Podsjetilo nas je ovo njegovo bolovanje i liječenje u Zagrebu na posljednje dane pape Ivana Pavla II. – i to je bio jedan intenzivno življeni svećenički život u službi Bogu i narodu, okrunjen na kraju velikom patnjom koju je naš dragi pokojnik prikazivao za duhovno dobro onih koji su mu bili povjereni”. “Gdjegod je vršio svoju službu, iza sebe je ostavljao svijetli trag ljudske dobrote i vedrine te brige za brata čovjeka. Čini nam se da se i za njega doista moglo reći da je živio ono što je propovijedao”. Biskup je nadalje istaknuo: “Od rođenja obilježen urođenom plemenitošću, ljudskošću, po kojoj je bio drag i blizak ljudima, bio je u svom zvanju gorljiv i raspoloživ, revan u izvršavanju poslanja, ustrajan u učvršćivanju naroda u vjeri. Njegovo duhovno zvanje rodilo se u obitelji gdje je vladalo ozračje molitve i rada, vrlina koje su i njega pratile cijelog života. Čovjek velikog srca ali i dobre intuicije i poznavanja duše čovjeka, znao je na pravi način pristupiti ljudima i služiti im svojim specifičnim svećeničkim poslanjem. Posjedovao je veliku sposobnost prepoznavanja i buđenja duhovnih zvanja kod djece i mladih. Na tu je nakanu trajno molio i prikazivao svoj život. Sve je to kod preč. Petra proizlazilo iz duboke osobne vjere i intenzivne povezanosti s Bogom po svakodnevnoj molitvi i primanju sakramenata – što mu je sve davalo snage za revno i vjerno služenje Bogu i narodu”, zaključio je biskup.
Uime župljana porečke katedralne župe Uznesenja BDM svoje promišljanje o pokojniku izrekao je porečki književnik i član Župnog vijeća Tomislav Milohanić. On je profinjenim poetskim nadahnućem progovorio o pokojnikovu životu te, između ostalog, pročitao ulomak iz posljednjeg intervjua preč. Pahovića, jedno autentično svjedočanstvo vjere koje je pokojnik zaključio riječima: “Kršćanin, tako i svećenik je čovjek molitve. Stalna osobna povezanost sa živim Bogom Isusom Kristom daje mi snagu za dosljedno živjeti zvanje u koje me je Bog pozvao. Što više vremena posvetim molitvi sve više otkrivam ljepotu svećeništva, lakše i bolje propovijedam te imam više razumijevanja za svakog čovjeka. Za mene je Božje djelovanje u meni i po meni. (…) Moje svećeničko geslo je: Bože moj, da u životu ispunim tvoju volju. To je zapravo put Isusa Krista – put svetosti. Put pravog života. Nikad se nisam kajao kad sam živio po volji Božjoj.”
Uime porečkih gradskih vlasti od pokojnika se oprostila porečka dogradonačelnica Nataša Basanić Čuš.
Misa i sprovodni obredi održani su u pokojnikovu rodnom mjestu Rakotule, u sjevernom dijelu Pazinskoga dekanata, nedaleko Motovuna. Misno slavlje u župnoj crkvi Sv. Roka predslavio je porečki i pulski ordinarij Dražen Kutleša u koncelebraciji sa šezdesetak svećenika biskupije, uz nazočnost pokojnikove rodbine i više stotina vjernika. Ordinarij je u prigodnoj homiliji istaknuo tri paradoksa o životu koji proizlaze iz Evanđelja. Prvi, iz Ivanova Evanđelja, “ako pšenično zrno pavši na zemlju ne umre, ostaje samo, ako li umre, donosi obilat rod” najzornije je prikazan Tertulijanovom izrekom o “krvi mučenika koja je sjeme novih kršćana”, no tako i svakodnevno žrtvovanje za dobro brata čovjeka daje plodove. Drugi paradoks odnosi se na dijeljenje, biskup je tu naglasio kako je preč. Pahović konstantno davao sebe, posve se predajući ljudima kroz svoj poziv kako bi što više duša privukao Bogu; i naposljetku kroz treću konstataciju o veličini služenja ordinarij je istaknuo kako je pokojnik posvetio svoj život djelu Božjem te se time suobličio svome uzoru Isusu Kristu. Uime svećenika prezbiterija dijeceze od pokojnika se oprostio generalni vikar biskupije mons. Vilim Grbac, koji je ukratko iznio i podatke o pokojnikovu životu.
Preč Petar Pahović rođen je u mjestu Rakotule 19. listopada 1936. godine. Pohađao je gimnaziju u pazinskom Biskupskom sjemeništu te kasnije i Visoku teološku školu u Pazinu. Nakon ređenja u rodnom mjestu 29. srpnja 1962., tu je 20. kolovoza iste godine proslavio i mladu misu. Bio je na službi u Rovinjskom Selu i filijalnim crkvama, Sv. Petru u Šumi i župi sv. Ivan i Pavao. U rujnu 1986. imenovan je župnikom Poreča i Fuškulina te je tu službu obnašao 25 godina, do razrješenja, zbog bolesti, 2011. godine. Godine 2002. postao je kanonik porečkog Stolnog kaptola sv. Maura, a 2007. godine imenovan je pokorničarom istog Kaptola. Bio je u dva mandata dekan Porečkoga dekanata, član biskupijskog Vijeća za duhovna zvanja, Vijeća za pastoral turista, član vijeća konzultora te obnašao mnoge druge službe.