Voćin, (IKA) – Pod geslom “Umnoži nam vjeru” učenici i djelatnici Katoličke gimnazije iz Požege i Virovitice hodočastili su u subotu 11. svibnja u Godini vjere u Voćin. Pridružili su im se i drugi srednjoškolci, ponajprije predstavnici maturanata s područja cijele biskupije. Program hodočašća počeo je ophodom oko lika Gospe Voćinske u obnovljenoj crkvi, nakon čega je uslijedilo pokorničko bogoslužje i prilika za ispovijed u crkvi i perivoju voćinskog svetišta.
Euharistijsko slavlje u zajedništvu s tridesetak svećenika predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević. Po ulasku svečane procesije u crkvu, biskup je uputio molitveni pozdrav Gospi Voćinskoj pred njezinim likom te je potom pozdravio mlade hodočasnike, djelatnike i učenike katoličkih i drugih škola, napose maturante. U homiliji mladim je hodočasnicima posvijestio kako je važno znanje koje nastoje stjecati u školi i da matura predstavlja sintezu srednjoškolskog učenja, određenu zrelost na životnom putu. Potom je istaknuo da čovjek nije biće samo uma, nego jedinstvena i neponovljiva osoba, original u svom duhovnom podatku te je jedno od najvažnijih pitanje što se događa u njegovoj dubini, je li se u nju nastanio mrak, nemoć, sebičnost, zloća ili pokvarenost, te se izgubio na putovima srca i savjesti. Kazao je da je u voćinskom svetištu Marija više stoljeća dočekivala hrvatskog čovjeka s Isusom na rukama i svjedočila kako je on svojom ljubavlju na križu ostvario za njega najviše, pobijedio zlo i smrt te mu pomagala da ga vjerom prihvati, da snagom njegova praštanja i milosrđa u ispovijedi ustane na slobodu iz svoje okovanosti sebičnošću i grijehom, u svetoj pričesti bude ojačan živjeti dostojanstvo koje mu daruje njegova ljubav. Biskup je pozvao mlade da se pridruže mnoštvu hodočasnika u tom svetištu te i oni donesu odluku kako ne žele dopustiti da postanu ljudi izgubljena srca i savjesti.
Na primjeru učenog Apolona u naviještenom ulomku iz Djela Apostolskih biskup je protumačio mladima kako je moguće kršćanstvo prihvaćati kao određenu filozofiju ili svjetonazor, ali da ih to ne može ispuniti. Kazao je kako su Priscila i Akvila pomogli Apolonu da u zajednici Crkve živi svoju krsnu ukorijenjenost u Isusa Krista, bude na Putu Gospodnjem ili Putu Božjem. Istaknuo je kako je vjera put na kojem Isus Krist po služenju svoje Crkve oblikuje čovjeka nutarnjom snagom Duha ljubavi te on postaje dionikom Božanske naravi. Potaknuo je mlade hodočasnike da ne ostanu na razini svjetonazorskog kršćanstva već da se Marijinom pomoći još čvršće povežu s Crkvom i odvaže ići putem iskustva vjere u Isusa Krista koji jedini može u njima pobijediti ono što je nemoćno i mračno. Na kraju homilije biskup je kazao mladima: “Želim vam da budete ljudi velika uma, a još većeg srca po Isusovoj prisutnosti u vama” te ih povjerio zagovoru Isusove Majke.
Nakon pričesti otpjevan je himan “Tebe Boga hvalimo” i zajednički izmoljena Molitva za dar vjere. Potom su predstavnici maturanata biranim riječima zahvalili Bogu, profesorima, ravnateljima i biskupu Antunu što su im pomogli tijekom četiri godine rasti u znanju i izgrađivati se u vjeri. Na svršetku slavlja biskup je kazao: “Dragi maturanti, jedan period vašeg mladenačkog života je prošao, ali vi idete dalje u život sigurni da niste sami, kako je upravo spomenula vaša predstavnica. Neka Marija učvrsti vaš životni korak u opredjeljenju za Isusa Krista. Ponesite s ovoga slavlja iskustvo njegove blizine i ne bojte se. Tijekom vašeg školovanja u našim gimnazijama bio sam s vama svojim strepnjama, mislima, željama i molitvama. Tako ću vas i nadalje pratiti u vašem životu”. Nakon slavlja u crkvi mladi su za vrijeme odmora spontano oblikovali skupine zajedništva u kojima su blagovali, razgovarali i pjevali. Hodočašće je završilo zajedničkom pobožnošću križnog puta, i to tako da je svaku postaju scenski oblikovala određena učenička skupina.