Hodočašće svećenika Srijemske biskupije u Aljmaš
Aljmaš
Aljmaš, (IKA/TU) – Svećenici Srijemske biskupije hodočastili su 6. svibnja u svetište Gospe od utočišta u Aljmaš, najveće marijansko svetište Đakovačko-osječke nadbiskupije. U crkvi Marijina pohođenja slavljena je misa koju je predvodio generalni vikar mons. Eduard Španović, a koncelebrirali su svi nazočni svećenici Srijemske biskupije. Nakon misnog slavlja upravitelj aljamškog svetišta preč. Ante Markić pozdravio je riječima: “Vi se nalazite na mjestu gdje se na poseban način Bog slavi, a Gospa časti, gdje se grješnici obraćaju, bolesni ozdravljaju, tužni tješe, izmučeni dobivaju novu snagu. Tlo i zidovi ovakvih mjesta i prostora duhovno su natopljeni svetošću koju Bog po Kristovoj žrtvi poklanja onima koji se po Marijinu primjeru otvaraju Božje riječi, koja je sama Isus”. Upravitelj svetišta ispričao je povijest župe i svetišta, a posebno razdoblje od 1991. godine, kada je svetište srušeno, a narod otišao u sedmogodišnje izgnanstvo te kako je u ruševinama crkve čudesno ostao neoštećeni kip Gospe od utočišta. Na kraju mise biskup Đuro Gašparović obratio se svećenicima duhovnim razmatranjem: “U našem euharistijskom zajedništvu prepoznajemo cjeloviti Božji naum s čovjekom, proglašavamo da je čovjek od Boga željen da poput Boga zajedno s njim stvaralački ljubi. Priznajemo da se čovjek zaista ostvaruje radom za svoj svagdašnji kruh i ljubavlju kojom taj kruh i sve darove Božje i samoga sebe drugima dariva i druge na dar prima. Bog Spasitelj ima srca za čovjeka, i odnos čovjeka prema Bogu očituje se u odnosu čovjeka prema čovjeku. Tu pak stvarnost čovjeka koji je sličan Bogu živimo u zajedništvu jezika, kulture i baštine. Sveta Crkva, svjesna svoje uloge i odgovornosti u cjelini svakog bića i mjesta gdje živi, želi tom biću služiti, nipošto mu se ne nametati, nipošto vladati. Nije lako svjedočiti, nije lako služiti. To traži žrtvu. Vjernost Isusu Kristu, često puta mora uroditi i žrtvama i iskustvima koja Crkva nosi, razvija, ugrađuje u svoj povijesni hod, zahvalna Bogu i svojim svjedocima vjere za dar ustrajnosti i nepomućenog svjetla. Kroz tešku povijest sačuvali smo svoju vjernost Kristu i ta vjera je nas sačuvala.”