Dubrovnik, (IKA) – Spomen-ploča blagopokojnom dubrovačkom biskupu Severinu Perneku (1924. – 1997.) postavljena je na zid sakristije dubrovačke katedrale gdje se nalazi njegov grob te blagoslovljena u nedjelju 5. svibnja, na dan njegova pokopa. Ploču je blagoslovio dubrovački biskup Mate Uzinić koji je prije toga predvodio euharistijsko slavlje u kojem se molilo za pokojnoga dubrovačkog biskupa.
U homiliji biskup Uzinić govorio je o tri dara kršćanskog raspoznavanja, uz ljubav kao najvažniji znak, a to su: Očeva ljubav, dar Branitelja – Duha Svetoga i Kristov mir. Na šesnaestu obljetnicu smrti blagopokojnog biskupa Perneka propovjednik je rekao: “Zahvaljujući upravo tim darovima, kao i svojim osobnim talentima kojima ga je Bog obdario i osposobio za službu, on je pod geslom ‘Služiti istini u ljubavi’, uspio nesebično služiti ovoj biskupiji u teškim društvenim vremenima komunističkog totalitarizma koji mu je oduzeo oca i brata – i on sam je bio njegova žrtva zajedno s brojnim svećenicima njegove matične biskupije kojoj je bio prognan biskup, a dvije trećine svećenika na različite načine, od likvidacije, preko utamničenja do progona, bilo onemogućeno u službi – ali i osobito bolnim i nemirnim vremenima razdora unutar ove mjesne Crkve koja će, zajedno s dvjema kasnijim ranama – potres koji ga je protjerao iz njegova doma i ozbiljno oštetio njegovu katedralu i teška prometna nesreće koja je ostavila teške zdravstvene posljedice od kojih se nikad nije oporavio – obilježiti njegov život.”
Uz 300. obljetnicu sakralne upotrebe dubrovačke katedrale, biskup Uzinić istaknuo je veliki doprinos biskupa Perneka obnovi katedrale “nakon potresa iz 1979. koji je, makar se mi danas u svim njezinim elementima ne slažemo s tom obnovom, bio i ostaje znak i slika njegove velike želje da u svojoj biskupiji na svim razinama provede koncilsku obnovu i učini je sposobnom odgovoriti izazovima vremena u kojemu živimo”.
Spomen-ploču biskupu Perneku podigla je Dubrovačka biskupija u dogovoru s bratom pokojnog biskupa kako bi i vanjski bilo obilježeno mjesto gdje se nalaze njegovi posmrtni ostaci.
Severin Pernek, sin Franje Perneka i Ane von Schneeberg, rođen je 9. studenoga 1924. u Travniku. Kako mu je otac zbog potrebe službe često selio osnovnu školu pohađao je u različitim mjestima. U Travniku je, kao sjemeništarac Banjolučke gimnazije, od 1935. godine pohađao gimnaziju i tu maturirao 1943. godine. Filozofsko-teološki studij započeo je u Sarajevu, no nakon zatočeništva i križnog puta, završio ga je u Zagrebu, 1949. godine.
Za svećenika je zaređen u Zagrebu, 29. lipnja 1948. na naslov Banjolučke biskupije. Od 1949. godine pastoralno je djelovao u župama Prijedor i Bosanski Novi. Nakon dvije godine postao je biskupov tajnik u Banjoj Luci, a uz to obavljao službe propovjednika u katedrali, rektora katedrale, kancelara u Ordinarijatu, katehete i župnika do 1960. godine. Studij kanonskog prava na Lateranskom sveučilištu u Rimu završio je u ožujku 1964. g. Vratio se u Banju Luku na službu katedralnog župnika i generalnog vikara biskupije, gdje ga 10. travnja 1967. zateklo imenovanje dubrovačkim biskupom. Biskupsko posvećenje primio je u Zagrebu 18. lipnja 1967. po nadbiskupu Mariu Cagni, apostolskom delegatu u ondašnjoj državi. Biskupiju je preuzeo 23. srpnja 1967. g. Biskupsko geslo mu je bilo “Veritati in caritate” (Služiti istini u ljubavi).
Kad je potres na Uskrs 1979. teško oštetio katedralu i biskupsku palaču u Dubrovniku, biskup je postao beskućnik. Nastanio se u početku u zgradi Sjemeništa, a za stolnu crkvu privremeno je koristio crkvu Male braće. Na hodočašću u Lurd 1980. doživio je prometnu nesreću što je ostavilo traga na njegovu zdravlju i daljem djelovanju. Kad je 1988. morao u Rim na liječenje, biskupija je u studenome 1988. dobila apostolskog upravitelja mostarskog biskupa Pavla Žanića, a biskup Pernek je zbog bolesti 1989. zamolio umirovljenje. Preminuo je 2. svibnja 1997. godine u Dubrovniku, a pokopan je u sakristiji stolne crkve 5. svibnja 1997. godine.