Dubrovnik, (IKA) – Na dan pogibije Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u utorak 30. travnja misno slavlje u dubrovačkoj katedrali predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.
U uvodu propovijedi biskup je kazao: “Danas se s poštovanjem sjećamo dvojice ljudi iz nacionalne povijesti, Petra Zrinskog i Frana Krsta Frankopana, koji su simbol razlike između mira svijeta i mira koji Krist ostavlja i daje.” Dodao je da ih je “svjetski mir bečkog dvora, koji je provodio centralizam i apsolutizam ne mareći za prava hrvatskog naroda” i potpisane obveze Pactom Conventom iz 1102. godine, osudio na smrt te ih je, na zgražanje i zaprepaštenje čitave tadašnje Europe, pogubio na današnji dan 1671. u Bečkom Novom Mjestu. “Svjetski mir bečkog dvora” nije se zadovoljio samo njihovom smrću nego je svoje ubilačke krakove proširio i na njihove obitelji dok ih nisu potpuno uništili i istrijebili, rekao je biskup. “Istovremeno im nije bio oduzet onaj Kristov mir koji iz srca tjera uznemirenost i strah – ‘neka se ne uznemiruje srce vaše i neka se ne straši’, kaže Isus apostolima – i koji ih je držao snažnima i hrabrima u tim teškim trenucima, kako to svjedoči potresno pismo koje je Petar Zrinski neposredno pred smrt poslao svojoj ženi Katarini”, istaknuo je biskup Uzinić te citirao dijelove pisma u kojem Zrinski, uz pitanje oproštenja od svoje žene, “izražava i čvrstu vjeru koja mu daje utjehu i hrabrost, Kristov mir: ‘Budi Bog hvaljen, ja sam k smerti dobro pripavan, niti se plašim. Ja se ufam u Boga vsemogućega, koji me je na ovim svitu ponizil, da se tulikajše mene hoće smiluvati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se), da se mi na okupu pred njegovem svetem tronušem u dike vekivečne sastanemo'”. Taj Kristov mir odagnao je od njih svaki strah, dao im milost, da već sutradan ugledaju Božje milosno lice pred čijim su se prijestoljem uskoro sastali i sa svojim bližnjima, „da bi s njima u Bogu vječno živjeli jer, kako kaza u jednoj svojoj pjesmi Fran Kristo Frankopan, ‘navik on živi, ki zgine pošteno'”. Biskup Uzinić je naglasio da oni nisu jedini, već su samo dvojica u nizu žrtava za slobodu hrvatskoga naroda, dvojica u nizu žrtava mira koji donosi ovaj svijet, a koje su u Kristovom miru pronašle utjehu i hrabrost, snagu za hod naprijed. Biskup je dodao da premda se u onim trenucima činilo da su oni gubitnici, da nema smisla, mi danas znademo da nije tako, da se isplatilo, da se ono za što su se oni borili i prolili svoju krv, ostvarilo, da imamo domovinu.