Vrsar, (IKA) – Hodočašćem brodicama na otok Sv. Jurja u Vrsaru svečano je 23. travnja proslavljen blagdan toga ranokršćanskog mučenika. Misno slavlje ispred crkvice iz 9. stoljeća na istoimenom otoku u vrsarskom akvatoriju predvodio je porečki dekan i župnik porečke katedralne župe preč. Željko Zec uz koncelebraciju o. Drage Marića i domaćeg župnika mr. Lina Zohila. Okupljanje je počelo na vrsarskoj rivi, na velikom molu, u poslijepodnevnim satima, a zatim su s pet brodica i čamaca, stavljenih na raspolaganje od strane lokalnih ribara, svi hodočasnici, njih oko 250, prebačeni na otok Sv. Jurja. Nakon okupljanja ispred crkve hodočasnici su krenuli u ophod lijeve strane otoka kružnom šetnicom kroz gusto mediteransko raslinje. Pješačenje je popraćeno pobožnošću krunice i prigodnim marijanskim pjesmama. Po povratku do crkvice uslijedilo je svečano euharistijsko misno slavlje koje je pjevanjem uveličao župni zbor. Vlč. Zohil pozdravio je okupljene vjernike, među kojima je osim domaćih vjernika vrsarske župe bilo mnogo gostiju iz cijeloga Porečkoga dekanata te iz južnih župa Umaško-oprtaljskoga dekanata, a zahvaljujući višejezičnoj promidžbi po recepcijama hotela i kampova, pozivu na hodočašće odazvalo se i više talijanskih, njemačkih i čeških obitelji koje trenutačno borave u Vrsaru.
U homiliji predslavitelj je istaknuo pohvalu što je na hodočašću uz odrasle, sudjelovalo i četrdesetak djece, koji su budućnost toga grada i kraja te posebno zahvalio roditeljima na brizi da djeci i primjerom prenesu osjećaj za poštovanje vjerskih tradicija. Potaknut netom završenom procesijom za križem, propovjednik je nastavio svoje obraćanje razmišljanjem o otporu koji je tijekom povijesti postojao prema križu; Bog može pozvati svakoga, ali on ljudima pruža mogućnost da ga u slobodi prepoznaju i odluče odazvati se i kroz život ići Njegovim putem, a upravo je to odabrao sv. Juraj. Sin oca Perzijanca i majke Palestinke, potomak imućne obitelji, sv. Juraj bio je član plemenitaških vojnih postrojbi, no bio je prije svega iskreni vjernik koji nije htio zanijekati svoju vjeru u Krista, a ni biti na čelu postrojbi koje su za vladavine cara Dioklecijana provodile najžešće progone kršćana, rekao je preč. Zec. U kontekstu Godine vjere dosljednost sv. Jurja vjeri primjer je blistavih ranokršćanskih mučeničkih svjedočanstava, rekao je propovjednik, dodavši kako je svečeva gesta odbijanja pokornosti vladajućem režimu izvrsna kateheza o slobodi savjesti te čovjekova razlučivanja dobra i zla neovisno o vremenitim svjetovnim zakonima. Gesta sv. Jurja, koja je bila i moćna poruka tadašnjim vlastima, odraz je kršćanskog usmjerenja života, stavljanjem Gospodina a ne sebe na prvo mjesto, rekao je preč. Zec. Naše okupljanje danas ovdje, pored ove drevne crkvice naše je svjedočanstvo da se, poput ove stijene čvrsta vjera sv. Jurja, zahvaljujući Duhu Svetome, kroz vrijeme pronijela sve do današnjih dana. Time pokazujemo da prepoznajemo Gospodinov glas i da se osjećamo sigurno u njegovoj ruci, rekao je propovjednik.
Mr. Zohil nakon mise pozvao je vjernike da obiđu crkvicu, te iznio nekoliko povijesnih podataka o njenoj izgradnji. Crkvica je izgrađena na prirodnoj stijeni, temeljito je obnovljena i ponovno posvećena polovicom sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Iznutra je krase, tipično ranokršćanske, dvije apside a tragovi hrvatskog pletera pokazatelj su nacionalnog sastava stanovništva u vrijeme kada je crkvica građena. Vrsar se u povijesnim zapisima prvi put spominje kao “Orsera sull’insula” u 3. stoljeću, a ostaci kamenoloma na vrhu otoka te druge arhitektonske modifikacije terena pokazatelji su rane naseljenosti otoka. Prije povratka na kopno hodočasnici su se zajednički fotografirali ispred crkvice.