Vukovar, (IKA) – U Pastoralnom centru sv. Bone u Vukovaru u ponedjeljak 22. travnja održan je susret trajne formacije franjevaca s osječkog područja. Susret je osmislilo Vijeće za pravdu, mir i očuvanje svega stvorenoga Hrvatske franjevačke provincije svetih Ćirila i Metoda. Nakon zajedničke molitve šestoga časa, fra Ilija Vrdoljak, pročelnik Vijeća, održao je uvodno predavanje na temu “Vrednote pravde, mira i očuvanja svega stvorenoga u našem životu i formaciji”.
Potom su se braća podijelila u tri radne skupine. Nakon rada po skupinama održan je plenum na kojem su predstavljena priopćenja iz svake pojedine radne skupine.
Najviše pozornosti sudionika, njih 25, privukao je projekt “Vukovar grad mira, uspomene na žrtvu i pomirenje”. O toj tematici govorio je sadašnji vukovarski gvardijan fra Gordan Propadalo. Između ostalog, fra Gordan istaknuo je da Vukovar i vukovarski samostan godišnje posjeti oko 250 hodočasničkih autobusa ili više od deset tisuća hodočasnika. U Vukovaru se nikoga ne napada nego se iznose povijesne činjenice. Tu se očitovalo ono najgore što postoji u čovjeku. Ljudska mržnja, želja za osvetom, želja za osvajanjem tuđih teritorija tu su doživjeli svoj vrhunac. Mladim naraštajima treba govoriti činjenično da se zlo ponovno ne bi dogodilo. Dvadeset i dvije godine su prošle, a sve žrtve još nisu pronađene i dostojanstveno pokopane. Najsvježiji slučaj je masovna grobnica u prigradskom naselju Sotin. Samo u Badnjoj noći 1991. godine ubijeno je 25 mještana tog naselja samo zato što su bili Hrvati i katolici. Postoje pokušaji, upozorio je gvardijan, da se istina o Domovinskom ratu prikrije i da se o njoj ne govori tobože u ime mira i tolerancije. Isus veli: “Istina će vas osloboditi!” podsjetio je fra Gordan. Pozvani su svi gvardijani i župnici da u Vukovar hodočaste na sat povijesti. Braća franjevci tu su odigrali vrlo značajnu ulogu na više načina: ostali u tu kad su svi otišli, fra Marko Malović je ostao u Iloku, a nekolicina ih je bila zajedno sa svojim narodom zatočena u srpskim logorima. O tome treba govoriti mladim naraštajima. Sve treba zapisati, jer što nije zapisano brzo se zaboravi.
Fra Josip Šoštarić rekao je da se sve žrtve moraju popisati imenom i prezimenom i svim potrebitim podacima. Izražena je i potpora Stožeru za obranu hrvatskog Vukovara i reći: “Ne ćirilici!” Nismo protiv tog pisma, ali smo protiv nove agresije na ovaj grad. Sve su prisutniji pokušaji “Desakralizacije Vukovarske žrtve”. I uvođenje dvojezičnosti u gradu Vukovaru bilo bi već spomenuta “desakralizacija žrtve”, mišljenja su franjevci.
Zato je predloženo da oltar sv. Bone u crkvi postane “Oltar mučenika” – mjesto sjećanja, nešto slično kao u crkvi Hrvatskih mučenika na Udbini, kao i da se napravi memorijalni centar (muzej) u kojem bi se pohranili darovani predmeti, fotodokumentacija, i gdje bi se prikazivao kratki film o ratu i žrtvi u Vukovaru.