Beograd, (IKA/TU) – Program drugoga dana Međunarodnog simpozija o 1700. obljetnici Milanskog edikta i 1150. obljetnici dolaska Sv. braće Ćirila i Metoda u Panoniju pod geslom „Za slobodu nas Krist oslobodi. Nova evangelizacija u svjetlu djelovanja Sv. braće Ćirila i Metoda” održan je 19. travnja u Narodnoj banci Srbije u Beogradu. Nazočne su na početku rada pozdravili đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić, bački vladika Irinej Bulović, dekan KBF-a u Đakovu prof. dr. sc. Pero Aračić te dekan Pravoslavnog bogoslovnog fakulteta u Beogradu prof. dr. sc. Predrag Puzović.
Nadbiskup Srakić je djelovanje sv. braće Ćirila i Metoda povezao s geslom djelovanja biskupa Strossmayera „Prosvjetom k slobodi” jer su Sv. braća naviještajući Božje kraljevstvo širila pismenost i prosvjetu Božjem svijetu. Obuhvaćajući tri teme simpozija – evangelizaciju, slobodu, a iz toga i prosvjetu, mons. Srakić je rekao kako je sloboda jedna od nesretnih riječi u kojoj svatko čita ono što hoće, ali nije glavno i najvažnije imati slobodu, već je odlučujuće biti slobodan. Nadbiskup je istaknuo da se „najveća opasnost ne sastoji u tome da nam netko otme slobodu, nego da više ne znamo što ćemo s njom”.
Prijepodnevni radni dio drugoga dana Međunarodnoga simpozija obuhvatio je pet predavanja.
Prvo predavanje na temu „Starozavjetna pasha. Put u slobodu” održao je mr. sc. Aleksandar Ninković te je temu pokušao obraditi u obzoru cijeloga Starog zavjeta, ističući da Stari zavjet ne koristi kategoriju slobode i oslobađanja, ne koristi apstraktne pojmove, već se izražava konkretnim stvarima. „Starozavjetni izlazak, pasha, pokazuje nam važnu stvar – vanjski neprijatelj se lako pobjeđuje jer Bog pomaže. Imajući osobnu slobodu koju smo dobili stvaranjem, politička sloboda, Konstantinova sloboda omogućuje nam da se više ne bojimo progonitelja, nego da se bojimo sebe, našega samoživog ja, onoga što je u mojoj duši, požude koja je ubrala plod s drveta spoznanja dobra i zla”, pojasnio je Ninković.
O „Novozavjetnoj pashi. Ostvarenju slobode” govorio je doc. dr. sc. Ivica Čatić s KBF-a u Đakovu. „Krist je govorio o svjetiljci koja se ne stavlja pod sud nego na svijećnjak, o soli koja se treba koristiti jer može zasoliti zemlju. Nekoć se Isus obraćao farizejima rekavši da oni drže ključeve Kraljevstva u rukama a ne žele ući niti puštaju druge da uđu. Danas sigurno gleda u nas očekujući da upravo mi, Crkva, budemo oni koji će i sebi i drugima skidati okove vremena”, zaključio je Čatić.
Doc. dr. sc. Nenad Malović s KBF-a u Zagrebu izlagao je o „Suvremenom poimanju slobode”.
Predavanje „Vjera u Krista i oslobođenje. Odgoj za slobodu i odgovornost” održao je prodekan KBF-a u Đakovu prof. dr. sc. Vladimir Dugalić. Sv. braća navješćuju Božju riječ, donose istinu u koju se osobe ucjepljuju krštenjem, služe se Biblijom, a mi ćemo danas reći biblijskom katehezom, mistagoškom katehezom, liturgijsko-sakramentalnim životom da bi izgradili ljestvicu vrijednosti u čovjeku. Iz te ljestvice rastu kreposti, odnosno mudrost koju daje vjera, istaknuo je Dugalić, potičući na odgoj slobode „u duhu kristocentričnosti, odgoj za slobodu savjesti u kojoj se susreću Bog i čovjek, objektivno i subjektivno, a na tom tragu treba biti i naša evangelizacija”. „Sv. braća nisu bili putujući misionari već su izgrađivali mjesnu Crkvu, i u tu mjesnu Crkvu treba ucijepiti kršćanina da unutar toga raste u vjeri, izgrađuje sebe kao osobu i s time izgrađuje svoju slobodu”, zaključio je Dugalić.
Prof. dr. sc. Zvonko Pažin govorio je o „Krsnoj liturgiji kao oslobođenju”. Započeo je pitanjem je li sloboda činiti sve što nam se prohtije. Jesu li slobodni oni koji robuju klađenju, kocki, alkoholu, drogama, koji su zaluđeni da je za sreću potrebno imati ovo ili ono, pa stoga upadaju u dužničko ropstvo?! Crkva naviješta da je grijeh robovanje, a služenje Bogu oslobađanje, a početak toga je krštenje, istaknuo je Pažin te je govorio o pravoj slobodi u Svetom pismu, krštenju kao oslobođenju u spisima crkvenih otaca, drevnim liturgijskim knjigama te današnjoj liturgiji.
Poslijepodnevni radni dio drugoga dana Međunarodnog simpozija obuhvatio je pet predavanja. „Traženje jedinstva u različitosti” bila je tema izlaganja prof. dr. sc. Jure Zečevića iz Zagreba. Umjesto očekivanja da jedinstvo kršćana bude jedinstvo u jednoobličnosti, danas se sve više shvaća da je potrebno jedinstvo u skladu s Kristovom velikosvećeničkom molitvom – jedinstvo u različitosti. Time je u razjedinjenom kršćanstvu otvorena nova mogućnost i nada da će Crkve biti i prepoznati se u takvom jedinstvu vjere koje im – premda su različite u onome što ih čini specifičnim i inkulturiranim tradicijama – neće više priječiti zajedništvo euharistijskog stola i navještaja Riječi, istaknuo je predavač. I sintagme „jedinstvo u pomirenoj različitosti” ili „asimetrično jedinstvo” valja vrlo brižno, s puno pažnje i osjećaja za bitno i sekundarno, zajednički, međucrkveno usuglašeno, „puniti” i uvijek iznova preispitivati koliko duboko nas je to povezalo, te motriti kada i u čemu treba korigirati hod, rekao je Zečević.
Prof. dr. sc. Pero Aračić govorio je o „Evangelizaciji – trajnom crkvenom zadatku”. „Otkrivanjem pojma i sadržaja evangelizacije Crkva je htjela doista naći novi poticaj u često minimalističkom i učmalom crkvenom djelovanju i u njega unijeti dinamiku, ali i zahtjevnost, te vidjeti i plodove života Isusovih sljedbenika. Njezina je želja da svaki kršćanin i svaka kršćanska zajednica postanu svjesniji svoga kršćanskog identiteta te da po svojoj otvorenosti i zauzetosti za svijet, kroz nesebičan dijalog, ostvare svoje kršćansko poslanje”, istaknuo je Aračić i poručio: „Crkva stalno mora sebe evangelizirati ‘prema unutra’ a ‘prema van’ djelovati onim što jest. Pogreška je kad krenemo drugoga ‘obraćati’ a same nas to nije ni dotaklo. Stoga je promišljanje o evangelizaciji žuran izazov za sve nas kršćane”.

Vladika Irenej Bulović simpoziju je pridonio predavanjem na temu „Evangelizacija – pogled Pravoslavne Crkve” te je, između ostaloga, istaknuo kako evangelizaciju ad extra treba provoditi zajedničkim snagama sa solidarnošću, podržavajući jedni druge, što je lako ostvarivo kada se radi o određenim aktivnostima pravoslavnih i katolika. U procesu evangelizacije ad extra neće doći do rasprave o osjetljivim dogmatskim pitanjima, no bit će dragocjeno zajedničko svjedočenje o vitalnim problemima suvremenog čovječanstva uključujući bioetičku i ekološku problematiku, kao i zajedničko nastupanje pred državnim organima, u medijima i pred različitim sekularnim čimbenicima, rekao je vladika, ističući plodno iskustvo takve suradnje na području Srbije, posebno kada se radi o vraćanju vjerske nastave u javne škole i pitanju restitucije.
„Nova evangelizacija u svjetlu Biskupske sinode 2012. i naše kršćanstvo” bila je tema predavanja doc. dr. sc. Nikole Vranješa s Teologije u Rijeci.
U izlaganju je izdvojio neke od 58. zaključaka te ih je nastojao povezati s dvama jubilejima – 1700. obljetnicom Milanskog edikta i 1150. godišnjicom dolaska Sv. braće na područje Panonije. Zaključke izlaganja Vranješ je promatrao u teološko pastoralnoj perspektivi imajući na umu unaprjeđenje evangelizacije u današnjim prilikama te je izdvojio: aktualnost evangelizacije kao trajne zadaće Crkve, evangelizaciju u suvremenim prilikama, osobno iskustvo vjere, nove pristupe evangelizaciji, prvi navještaj, evanđelje kao nenametljivu poruku istine i nade, slobodu vjere kao slobodu savjesti te odnos evangelizacije i dijaloga.
Doc. dr. sc. Ivo Džinić izložio je temu „Neki pokušaji nove evangelizacije u Crkvi danas” te je istaknuo otvorenost prema svijetu, dijalog sa svijetom i svijest o svijetu kao mjestu navještaja koji je jednako izazovan, kao što je to od samih početaka postojanja kršćanstva bilo. Kao pretpostavku nove evangelizacije Džinić je naveo i ljubav i povjerenje prema Bogu, ali isto tako i prema drugom čovjeku, i to svakom čovjeku, jer jedino svjedočanstvo ljubavi ne ostavlja nikoga ravnodušnim.
Pretpostavka svakog pokušaja evangelizacije jest zahvaljivanje i slavljenje Boga, koje mora biti prepoznatljivo na licima svakog kršćanina, a napose onoga koji stoji u službi nove evangelizacije. Klasični prostori navještaja, crkve i crkveni prostori, sve su manje interesantni, istaknuo je Džinić i uputio kako je potrebno upotrijebiti kreativnost i maštu, te zaključio kako „za radikalne promjene smjera pastoralnoga djelovanja treba imati hrabrosti, a svaki pokušaj nove evangelizacije, valja vrednovati i podržati, s vjerom da Bog djeluje u ljudima koji imaju dobru volju i ne mire se s postojećim stanjem u Crkvi i svijetu”.
Drugi dan Međunarodnoga znanstvenog simpozija zaključen je primanjem u Skupštini Grada Beograda, gdje je predavače, sudionike i organizatore simpozija primio zamjenik predsjednika Skupštine Zoran Alimpić, a nazočan je bio i apostolski nuncij u Republici Srbiji nadbiskup Orlando Antonini.