Srijemska Mitrovica, (IKA/TU) – Program prvoga dana Međunarodnoga znanstvenog simpozija o 1700. obljetnici Milanskog edikta i 1150. obljetnici dolaska sv. braće Ćirila i Metoda u Panoniju, koji je pod geslom „Za slobodu nas Krist oslobodi. Nova evangelizacija u svjetlu djelovanja Sv. braće Ćirila i Metoda” održan od 18. do 20. travnja, obuhvatio je četiri plenarna predavanja, koja su održana u zgradi Općine Srijemske Mitrovice.
O „Poimanju i primjeni tolerancije u progonjenoj, slobodnoj-Konstantinovoj i državnoj Crkvi” govorio je doc. dr. sc. Grgo Grbešić s KBF-a u Đakovu. Doc. dr. sc. Grbešić nastojao je dati pregled poimanja i primjene tolerancije od Isusa Krista, apostolske Crkve i patrističkog razdoblja prije i poslije Milanskog edikta.
Car Konstatnin nije prisiljavao pogane na prijelaz na kršćanstvo, no kršćanstvo je obasipao privilegijama, a nitko u Crkvi nije povukao jasnu granicu između države i Crkve. Grbešić je zaključio kako se kršćanska univerzalnost protivi čvrstim vezama između religije i države, do tih je veza došlo u određenom povijesnom razvoju 4. stoljeća sa svim pozitivnim, a i negativnim posljedicama koje će pratiti Crkvu sve do 19. stoljeća, kada će doći do razdvajanja između Crkve i države.
„Život i djelo sv. braće Ćirila i Metoda” bila je tema izlaganja dr. sc. Darije Damjanović Barišić s KBF-a u Đakovu. Izlaganje je temeljila na „Žitjima”, najstarijem dokumentu o Sv. braći te još nekoliko izvora, pogovora i proglasa koje su pisala sama Braća ili njihovi učenici. Podsjećajući i upoznavajući nazočne sa životom sv. Ćirila i Metoda, dr. sc. Damjanović istaknula je da je način i stil evangelizacije koja karakterizira njihov misionarski rad bio revolucionaran. Ono što je stajalo u ideji misionarskoga rada svakako je Konstantinova teologija iz koje se iščitava da njegova briga za slavenski narod ne proizlazi iz puke sentimentalnosti, već je plod teološke misli o čovjekovu dostojanstvu koje je imao praotac Adam.
„Konstantin smatra da je dostojanstvo Adama, prije njegova pada, a kojega u punini obnavlja Isus Krist, temelj jednakosti i vrijednosti svih ljudi bez obzira na društveni položaj, narodnost i jezik te da se čovjek slobodno može odrediti po istini koju je shvatio. Temelj evangelizacije Konstantina i Metoda jesu prijevodi Svetog pisma i liturgijskih knjiga na slavenski jezik, čemu je prethodilo stvaranje novoga pisma i književnog jezika”, istaknula je predavačica i rekla kako je vidljivo da Sv. braća, dva velika sveca, misionara i teologa, i danas nakon 1150. godina, predstavljaju sponu između slavenske braće.
„Ćirilometodska baština kod južnih Slavena” bila je tema predavanja dr. sc. Tomislava Mrkonjića, koji djeluje u Vatikanskim arhivima u Rimu. Pojašnjavajući ćirilometodsku baštinu kod Hrvata, dr. sc. Mrkonjić je rekao kako Zapadno-latinska Crkva nije bila pogodna za ćirilometodsku baštinu jer u katoličkom svijetu nije bilo, a nema ni danas, onog jedinstva između civilne vlasti i crkvenog autoriteta koji je omogućio brzu ekspanziju te baštine i vjersko, kulturno i književno jedinstvo među pravoslavnima na Balkanu i u Rusiji.
Ćirilometodska baština u Hrvatskoj pojednostavljeno se predstavljala kao „glagoljaštvo” ili „hrvatski glagoljizam” i kao takva predstavlja specifičnu povijesnu pojavu. Njezine bitne oznake su glagoljsko pismo, crkveno slavenski jezik hrvatske redakcije, bogoslužje na tom jeziku prema rimskom obredu i jurisdikcija rimske Crkve. Ovim značajkama može se dodati i veća ili manja prisutnost svete braće Ćirila i Metoda koji su služili ne samo kao vjersko štovanje, nego i kao znak slavenskog identiteta i obrane od germanskog elementa unutar Crkve.
„Tradicija, nasljeđe ili predanje nisu fenomeni koje možemo svesti samo u povijesne okvire, premda oni jesu povijesne prirode. Kada Crkva ne bi bila u stanju aktualizirati svoje nasljeđe, bila bi u problemu, ali Crkva to čini”, rekao je dr. sc. Vladimir Vukašinović s Pravoslavnog bogoslovnog fakulteta u Beogradu, uvodeći u temu „Srpska pravoslavna Crkva i ćirilometodska ideja”. Promatrajući vrijeme Ćirila i Metoda, kada su državni okviri bili drugačiji, dr. sc. Vukašinović nastojao je posvijestiti kako se ćirilometodski duh živio u Pravoslavnoj crkvi u Srbiji kroz prethodnih sto godina na konkretnom primjeru prevođenja bogoslužnih knjiga odnosno misala, a uzimajući za primjer rad dva velika pravoslavna teologa – o. Justina Popovića i vladiku Atanasija Jeftića.
Da je Srpska Crkva nosilac i baštinik autentičnog ćirilometodskog duha i predanja dr. Vukašinović je prikazao na primjeru prijevoda misala na romski jezik 1993. godine, kada je u Srbiji bila najveća inflacija. Tim činom, kao i bogoslužjem na romskom jeziku koje je tada predvodio vladika Bulović, Pravoslavna eparhija Bačka pokazala je osjećaj za duboko i vječno ljudsko pravo svakoga naroda da se Bogu obraća na svome jeziku, i to je pravo omogućila Romima, istaknuo je Vukašinović. Pravoslavna Crkva tim primjerom pokazala je kako ćirilometodski duh baštini u punini, a ta punina podrazumijeva služenje i duhovnu brigu ne samo za svoj, nego i za druge narode, istaknuo je predavač.