Sveti Juraj u Trnju, (IKA) – “Svetođurska pjesmarica”, izdanje koje u notnom obliku donosi veliko blago jedinstvenih i osebujnih crkvenih pjesama donjomeđimurske župe Sveti Juraj u Trnju, predstavljena je na svečanosti u nedjelju 14. travnja. Za izdavanje “Svetođurske pjesmarice” najzaslužniji je dugogodišnji župni kantor Vladimir Sinković koji je zapisao riječi i note pjesama koje su se od davnina pjevale u toj župi, a izdanje je uredio mo Anđelko Igrec, voditelj Ureda za crkvenu glazbu Varaždinske biskupije. Svečanost u župnoj crkvi Sv. Jurja mč. počela je misnim slavljem koje je predvodio varaždinski biskup Josip Mrzljak u zajedništvu s većim brojem svećenika, među kojima su bili sinovi svetojurjevske župe, svećenici Donjomeđimurskoga dekanata na čelu s dekanom preč. Antunom Hoblajem te raniji dugogodišnji župnik preč. Blaž Horvat, danas rektor varaždinske katedrale. U tijeku mise domaći župni zbor pod ravnanjem sadašnjeg kantora Nenada Glavaka te uz orguljašku pratnju mo Igreca izveo je niz pjesama iz pjesmarice.
Nakon mise predstavljanje pjesmarice otvorio je uvodnom riječju domaći župnik Darko Kelemenić koji je izrazio veliku radost i zahvalnost Bogu što je župa s velikom tradicijom izvođenja crkvene glazbe i starih napjeva objavila to značajno svetođursko notno blago za koje je zaželio da bude glazbeni molitvenik, te da se nastavi već stoljetna tradicija domaće crkvene popijevke koja se sa starijih naraštaja prenosi na mlađe.
O važnosti “Svetođurske pjesmarice” s gledišta međimurskih crkvenih pjesmarica govorio je prof. dr. Mijo Bergovec. Istaknuo je kako je kantor Sinković tijekom svog polustoljetnog kantorskog rada brižno skupio i zapisao stare crkvene napjeve, koji su se pjevali, a i danas se velikim dijelom izvode u raznim prigodama u crkvama i kapelama župe Sveti Juraj u Trnju. Prof. Bergovec istaknuo je kako je “Svetođurska pjesmarica” kantora Sinkovića nastavak višestoljetne povijesne tradicije skupljanja i objavljivanja crkvenih pjesama u Međimurju, podsjetivši da su najstariji zapisi kajkavskih crkvenih pjesama iz 16. stoljeća te da je najopsežniju zbirku međimurskih duhovnih napjeva objavio 1925. g. Vinko Žganec. Pritom je napomenuo kako je i u župi Sveti Juraj u Trnju prije sto godina bilo organizirano zapisivanje crkvenih pjesama, no tada nisu objavljene te se rukopis zagubio.
O glazbenom i tekstualnom dosegu pjesama potom je govorio prim. dr. Josip Detoni, koji je kazao kako objavljenim duhovnim crkvenim popijevkama dominira raskošna i melodična kajkavština. U pjesmarici je stotinjak popijevki razvrstano po razdobljima crkvene godine ili po tematskim poglavljima od božićnih i uskrsnih do marijanskih i sprovodnih. Kantor Sinković zabilježio je one pjesme koje su se pjevale u župi i bile omiljene od vjerničkog puka. Može se reći da je pjesmarica izrasla iz svakodnevne kantorske prakse Vladimira Sinkovića te će ostati trajni duhovno glazbeni dokument pučkog glazbenog života župe Sveti Juraj u Trnju. Da bi se pjesme uistinu ispravno zabilježile, kantor Sinković uz svoj je notni zapis svaku popijevku otpjevao uredniku Igrecu, koji je izvršio i notografiju, kako bi note doista bile jednake izvornoj izvedbi. Pritom nisu mijenjani tonaliteti te su notni zapisi sukladni izvođačkoj praksi. U jezičnoj obradi kajkavštine pomoć je pružio prof. dr. Đuro Blažeka.