Subotica, (IKA) – Druga tribina u sklopu ciklusa “Izazovi Milanskog edikta danas” održana je 4. travnja u Pastoralnom centru Augustinianum u Subotici u organizaciji Subotičke biskupije, Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i Otvorenog sveučilišta. Predavači su bili zrenjaninski biskup prof. dr. Laszlo Nemet i sociolog iz Beograda prof. dr. Đuro Šušnjić koji su govorili na temu “Milanski edikt i aktualnost vrijednosti tolerancije”.
Biskup Nemet podsjetio je kako je glavna značajka Milanskog edikta bila u tome što je kršćanstvu, ali i svim drugim religijama, omogućio pravni položaj jednak položaju starorimskih vjerskih učenja i praksi. Svima je podarena sloboda ispovijedanja vjere bez posljedica za civilni status i temeljna prava. Uz to se vežu pojmovi kao što su sloboda, savjest i tolerancija. Tolerancija se uobičajeno određuje kao svjesna odluka da se prihvaća i ne sprječava govor ili djelovanje koje nije svojstveno za sve subjekte jedne društveno-političke zajednice ili religijske skupine, zbog respektiranja autonomije onih koji su drukčije orijentirani. Sloboda i tolerancija susreću se u svakodnevnom životu. Djelomično i zahvaljujući principu tolerancije, svatko u društvu ima zajamčenu slobodu, što je temeljno načelo zapadne civilizacije. Međutim, rekao je biskup Nemet, sloboda i tolerancija ne moraju uvijek ići ruku pod ruku i među tim principima može doći do velikih napetosti. Zato je za ravnotežu između slobode i tolerancije veoma važna uloga savjesti. Drugi vatikanski koncil opširno opisuje savjest kao objektivni zakon, koji ne stvara sam čovjek, već je to dar Božji. U zaključku, biskup Nemet naglasio je ulogu dijaloga među različitim akterima društva, religijskim zajednicama. Drugi vatikanski koncil je prihvatio princip dijaloga kao jedan od najvažnijih temelja suživota u pluralističkom svijetu različitih religija, društvenih vrednota, grupacija i svjetonazora. U ovom svijetu, koji postaje sve zamršeniji, gdje se mijenjaju politički i ekonomsku sustavi, koji su vodili svijet u posljednjih sedamdesetak godina, tolerancija je itekako aktualna. Ona je jedan od temeljnih principa i vrijednosti ne samo zapadne civilizacije, nego bi trebala biti graditeljicom sigurnije i bolje budućnosti cijele ljudske obitelji, zaključio je predavač.
Govoreći o situaciji u Vojvodini, biskup Nemet rekao je kako tolerancija u svakodnevnom suživotu različitih religija postoji, premda to nije na onoj razini kakva je postojala prije raspada Jugoslavije: “Ta životna tolerancija, ja bih rekao tolerancija na prvoj razini, zaista postoji, ali ne kao što je nekada postojala, jer je tada država, pod čijom je kontrolom bila i religija, nastojala očuvati suradnju među glavnim Crkvama. U međuvremenu je rat donio druge probleme koji još nisu razriješeni, ima još svježih rana, i sve to naravno utječe i na ekumenizam… Moglo bi se reći da je na najvišoj razini suradnja među Crkvama odlična a ogleda se u međusobnim posjetima, čestitkama za blagdane, predsjednik, primjerice, posjećuje katoličkog nadbiskupa, odlazi na mise za Uskrs i Božić, izmjenjuju se čestitke s vladikama – ali mislim da je to previše formalno da bi moglo riješiti neke otvorene probleme. S druge strane, na onoj srednjoj razini, koja bi trebala biti temelj teološkog razgovora, i suradnje na socijalnom planu – znamo da je Srbija pritisnuta teškim siromaštvom – tu nema gotovo nikakve suradnje, i to je slaba točka”, rekao je biskup Nemet.
Dr. Šušnjić je primjerima pokazao kako u svim velikim religijama postoje univerzalni temelji i vrednote među kojima su tolerancija, pravda, ljubav, mir – te postavio pitanje otkuda sukobi ako sve religije zastupaju iste vrijednosti. Sukobi i netrpeljivost dolaze iz religijske ideologije, kada se vjera stavlja u službu ograničenih interesa. Kada dođe do govora mržnje, treba tražiti rješenje u toleranciji: ako ne mogu jedni s drugima, mogu jedni pokraj drugih, a ne moraju jedni protiv drugih. Čovjek je tolerantan tek kada nešto usvoji od drugog čovjeka koji se s njim ne slaže, istaknuo je dr. Šušnjić. Vrijednost tolerancije u uskoj je vezi s dijalogom kultura uopće, a antropološka istraživanja pokazuju da sve kulture velikom većinom posuđuju iz drugih kultura. Posuđivanje je tradicija, pri čemu se ne gubi na vrijednosti kada dijeliš nešto s drugima. Tolerancija pak nije tek podnošenje nekoga već to znači nositi drugoga u sebi, saviti gnijezdo u njegovoj duši i produbiti sebe njegovim iskustvima, rekao je dr. Šušnjić.
“Često se ističe kako je naš narod pobožan, ali to nije istina, jer ta pobožnost nema duboke korijene ni u pojedinačnoj duši ni u kolektivnoj svijesti. Mnogo je poganstva u vjeri koju demonstrira naš vjernik – naši ljudi ne žive po kršćanskim već plemenskim normama. Uzvišene kršćanske vrijednosti jednostavno nisu dio te vjere. Suočeni smo s eksplozijom poganske i magijske svijesti i religioznosti. Mi imamo kršćanstvo, ali nemamo kršćane, jer naši vjernici ne poštuju ni elementarne vrijednosti koje nalaže kršćanstvo, poput onoga “ne laži” i “ne ubijaj”.
Možda mi još uvijek nismo ni svjesni okova kao što su stereotipi, predrasude, tradicionalizam, nacionalizam, autoritarni mentalitet, antiintelektualizam i jezični obrasci. Mi nismo svjesni ni toga koliko je naš jezik zatrovan politikom. Na našem jeziku se još može samo lagati. A u političkom životu to je i ostvareno”, rekao je profesor Šušnjić.
Naše vrijeme je vrijeme netrpeljivosti koje je vidljivo ne samo u sve češćim grafitima, nego i u istraživanjima među beogradskim srednjoškolcima koja su pokazala da 65 posto njihovih vršnjaka ne mogu smisliti nikakav odnos s Albancima, 48 posto ih mrzi Rome, 43 posto ne podnosi Hrvate, a 40 posto ima odbojan stav prema Židovima. Prof. Šušnjić smatra kako se takav stav ne može pripisati religiji, koja se temelji na ljubavi, toleranciji, istini i pravdi, već je to posljedica ideologije koja je tu djecu zapljusnula u obitelji, vršnjačkim skupinama, medijima i od političara.
Moderator tribine vlč. Dragan Muharem zaključio je kako je tolerancija vrlina koja je stasala u religijama, s čime se složio i drugi uvodničar, prof. Šušnjić, rekavši kako je važno znati da u razmišljanjima nema granica, ali ih ima u ponašanjima odnosno u činu. Voditi tolerantan razgovor o svakom pitanju znači ugrađivati osobne i posebne interese u opće dobro.