Osijek, (IKA/TU) – Pomoćni biskup đakovačko-osječki Đuro Hranić predvodio je vazmeno bdjenje u osječkoj konkatedrali Sv. Petra i Pavla, apostola te je sakramente kršćanske inicijacije podijelio ovogodišnjim katekumenima. Vazmeno bdjenje biskup Hranić proslavio je u zajedništvu sa župnikom mons. Adamom Bernatovićem, dr. Zvonkom Pažinom koji je pripremao ovogodišnje katekumene, vlč. Tomislavom Lasićem, župljaninom konkatedrale župe na poslijediplomskom studiju u Rimu, župnim vikarom Dragom Markovićem i đakonom Markom Martićem.
“Ako ima optimizma; ako ima nade u nešto bolje, sretnije i veselije; ako može u nepostojanosti našega ljudskoga života, u kojemu je sigurna samo smrt, postojati oslonac i uporište našim ljudskim koracima za budućnost, onda je to izraženo u večerašnjem klicanju Exulteta i pohvalama uskrsnoj svijeći što smo slušali na početku ovoga slavlja”, rekao je na početku homilije biskup Hranić i dodao: “Koliko ima onih koji bi željeli klicati, radovati se, biti optimisti pred životom, vidjeti izlaz iz svojih poteškoća, a u toj svojoj želji sputani su samo jednom činjenicom: nisu upoznali, susreli i uronili u stvarnost uskrsne noći u kojoj život pobjeđuje smrt, u kojoj je Isus iz Nazareta ustao živ iz groba u kojega je ubijen bio položen. Uvjerenje da je Krist, Začetnik života, pobijedio snagu smrti te da pobjeda pripada životu; da je život jači od smrti izvor je prave, istinske i duboke radosti.”
Biskup Hranić naglasio je kako je liturgija vazmenoga bdjenja puna simbola: “Noć, mrak u kojemu smo na početku bili okupljeni, upaljena uskrsna svijeća, hod kroz katedralu do oltara, širenje svjetla s uskrsne svijeće, uranjanje uskrsne svijeće u krsnu vodu te krštenje tom vodom – sve su to simboli, simbolične radnje kojima večeras izražavamo stvarnost uskrsnog događaja, stvarnost Krista pobjednika nad smrću i naš vjernički odnos prema njemu. Zar tama noći nije najbolja slika stvarnosti izgubljenosti i smrti? U takvom ambijentu pojavljuje se svjetlo uskrsne svijeće, svjetlo života. Tako smo i mi u zamračenu katedralu unijeli jednu svečanu svijeću, koja simbolizira uskrsloga Isusa iz Nazareta, Krista, Svjetlo svijeta, Darivatelja života. On je ustao iz tame i truleži groba. Kao što svijeća razgoni tamu noći, tako njegovo uskrsnuće razgoni tamu smrti, noć i opasnosti našega ljudskoga života. I kao što smo s uskrsle svijeće zapalili svijeće u našim rukama te se među nama proširilo svjetlo i obasjalo ovu svečanu katedralnu dvoranu, kao što svatko od nas paleći od uskrsne svijeće svoju svijeću postaje dionikom svjetla, tako i svi mi koji se vjerom sjedinjujemo s Isusom Kristom postajemo dionicima njegova uskrsnuća i njegove pobjede nad tamom smrti.”
Tijekom vazmenoga bdjenja sakramente inicijacije primilo je 33 katekumena osječkih dekanata, kojima se mons. Hranić obratio riječima: “Dragi katekumeni, vatra uskrsloga noćas u vama spaljuje starež staroga čovjeka da bi po sakramentima u vama i iz vas iznikao novi čovjek, koji se više ne vraća u starež, nego postaje sve zreliji, bliži uskrslome Kristu i njegovoj vječnoj mladosti. Radujemo se što Vas je Isus pogledao, zavolio i što vam želi dati dioništvo na svome životu, u svojoj ljubavi i uvesti vas u zajedništvo svoje Crkve.”