Križni put na Veliki petak na požeškoj Kalvariji
Križni put na požeškoj Kalvariji na Veliki petak
Požega (IKA )
Požega, (IKA) – Na Veliki petak ujutro, 29. ožujka, u Godini vjere pobožnost križnoga puta okupila je na požeškoj Kalvariji mnoštvo vjernika grada Požege i okolice. Molitvu je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević koji je na početku pozdravio vjernike te kazao kako je Veliki petak dan na koji je Bog iskazao svoju solidarnost s našom patničkom stvarnošću te je ljubavlju svoga Sina na križu ušao u najdublje ponore našega zla i smrti. “Želimo ovim križnim putem iskazati svoju zahvalnost za tu ljubav, ali ujedno sve osobne obiteljske i narodne patnje, staviti podno njegova križa, povjeriti ih njegovoj ljubavi da bismo tako u ovom hrvatskom trenutku koračali u nadi. Isusovoj patnji i smrti treba pristupiti samilosnim, plemenitim i dobrim srcem, napose srcem punim povjerenja u njega. Neka tako ovaj naš križni put bude snažan duhovni događaj Velikog petka”, rekao je biskup.
Pri svršetku pobožnosti križnog puta biskup Škvorčević održao je homiliju u kojoj je istaknuo kako patnja prati čovjeka na njegovu putu od prvih početaka čovječanstva, da su mnogi nastojali prodrijeti u njezin smisao ali su se uvijek susreli s neuhvatljivošću onoga što ona sa sobom nosi, te da ni suvremena znanost nema mogućnosti svojom metodom prići toj zbilji. Dodao je da je patnja osobito teška kad je netko nanosi nedužnome čovjeku, želeći postići neku svoju dobit, kao što je to bilo i u Isusovu slučaju. Biskup je istaknuo: “Uspeli smo se na požešku Kalvariju i okupili oko Isusova križa, koji je prava govornica o smislu naših ljudskih patnji, trpljenja i smrti.” Podsjetio je na Isusove riječi: “A ja kad budem uzdignut sa zemlje sve ću privući k sebi” te je protumačio da se patnju ne može svesti isključivo na negativnost i da ona ima moć uzdići nas na višu razinu postojanja. Naveo je primjer uzdignuća koje neka majka ostvaruje trpljenjem za svoje dijete jer je u tu patnju utkana njezina ljubav. Dodao je i primjer hrvatskih branitelja koji su svojom žrtvom “uzdignuli ovu zemlju iz njezine neslobode u stanje slobode”. Istaknuo je da Isusov križ predstavlja upravo na toj razini silan izazov, jer je u njegovoj patnji bila na djelu Božja ljubav, moćna uzdići čovjeka u najveću slobodu koju nazivamo spasenje. Pozvao je nazočne da danas na Kalvariji obnove svoju vjeru kako smo po Isusovoj muci i smrti prešli u život. Spomenuo je da im u tom činu može biti na pomoć uvjerenje francuskog filozofa Jeana Vaniera, osnivača pokreta “Vjera i svjetlo” za invalidne osobe i njihove obitelji, koji je jednom u pismu filozofkinji Juliji Kristevoj posvjedočio: “Moja vjera nije vjera u Boga moći, nego u moćnoga Boga koji je postao nemoćan, siromašan da bi nas dosegnuo u našem ljudskom siromaštvu”. Biskup je zahvalio Isusu Kristu što je tijekom trinaeststoljetne povijesti svojom patničkom ljubavlju s križa pratio hrvatskog čovjeka u njegovim stanjima nevolje i siromaštva te ga zamolio da mu jednako tako bude blizu i u današnjim stradanjima. Potom su svi nazočni molili Molitvu za dar vjere u Godini vjere.