Vatikan, (IKA) – Volja i želja pape Franje da bude među narodom došla je do izražaja i danas tijekom njegove prve opće audijencije. Prije audijencije se otvorenim džipom provezao po Trgu sv. Petra i pozdravljao oduševljene vjernike, primao u naručaj malu djecu, ljubio ih i odgovarao na povike nazočnih skupina, pokazujući podignutim palcem svoje odobravanje. Pozvao je odgovorne u Središnjoj Africi da odmah prestanu s nasiljem i ubojstvima te da pronađu političko rješenje krize.
Na početku kraće kateheze, pozdravljajući okupljene, Papa je, moglo bi se reći u svom stilu, rekao: “S velikom zahvalnošću i poštovanjem preuzimam “štafetu” iz ruku mojeg ljubljenog predthodnika Benedikta XVI.”, te najavio kako će nakon Uskrsa nastaviti niz kateheza posvećenih Godini vjere. Svoju je današnju katehezu posvetio Velikom tjednu u kojem pratimo Isusa u njegovoj muci, smrti i uskrsnuću.
Živjeti Veliki tjedan slijedeći Isusa ne samo s ganućem u srcu, znači naučiti izaći iz samih sebe i poći ususret drugima, poći onima koji žive na rubu društva, da mi budemo prvi koji će poći našoj braći i sestrama, osobito onima koji su najudaljeniji, koji su zaboravljeni, koji su najpotrebniji razumijevanja, utjehe i pomoći. Postoji silna potreba nositi živu prisutnost Isusa milosrdna i bogata ljubavlju! Živjeti Veliki tjedan znači sve više ulaziti u Božju logiku, u logiku križa, koja nije prije svega logika patnje i smrti, već je logika ljubavi i sebedarja koje donosi život. To znači ući u logiku evanđelja. Slijediti, pratiti Krista, ostati s njim zahtjeva neko “izlaženje”: iz samih sebe, iz načina življenja vjere koji umara i plod je navike, iz napasti da se zatvorimo u vlastite sheme koje na kraju vode zatvaranju prostora Božjem stvaralačkom djelu. Bog je izašao iz samoga sebe da dođe među nas, postavio je svoj šator među nas da nam donese svoje milosrđe koje spašava i daje nadu. I mi, ako ga želimo slijediti i ostati s njim, ne smijemo se zadovoljiti time da ostanemo unutar ograde u kojoj je devedeset i devet ovaca, moramo “izaći”, tražiti s njim izgubljenu ovčicu, onu koja se najviše udaljila, rekao je Papa.
Često se zadovoljavamo ponekom molitvom, upozorio je Papa, nedjeljnom misom na kojoj smo rastreseni i na koju ne dolazimo redovito, nekom gestom ljubavi, ali nemamo hrabrosti “izaći” da drugima nosimo Krista.
Bog razmišlja s milosrđem; Bog razmišlja poput oca koji čeka povratak svoga djeteta i ide mu ususret, koji ga ugleda još dok je daleko… Što to znači? To znači da je svakoga dana išao vidjeti vraća li se njegov sin kući: to je naš milosrdni Otac. To je znak da ga je čeznutljivo pogledavao s terase svoje kuće; Bog razmišlja poput Samarijanca koji ne prolazi pokraj unesrećenog sažalijevajući ga ili odvraćajući pogled od njega, već mu pritječe u pomoć ne tražeći ništa zauzvrat; ne pita je li Židov, je li poganin, je li Samarijanac, je li bogat, je li siromašan: ne pita ništa. Bog razmišlja poput pastira koji daje svoj život da obrani i spasi ovce, rekao je Papa.
Veliki je tjedan vrijeme milosti koje nam Gospodin daje da otvori vrata našega srca, našega života, naših župa – kakve li samo štete što su mnoge župe zatvorene! – pokreta, udruga, i da “izađemo” ususret drugima, da budemo drugima bližnji koji će im nositi svjetlo i radost svoje vjere. Izlaziti uvijek! I to s Božjom ljubavlju i nježnošću, u poštivanju i strpljivosti, znajući da mi stavljamo naše ruke, naše noge, naše srce, ali je Bog taj koji ih vodi i daje da svako naše djelo urodi plodom, rekao je Papa na kraju svoje kateheze.
Na općoj audijenciji papa Franjo je uputio i apel za Srednjoafričku Republiku da odmah prestanu nasilja i pljačke te da se što prije pronađe političko rješenje krize koje će ponovno donijeti mir i slogu u toj zemlji.