Rim, (IKA) – Bol je i nada u Kristovu križu – jasno se zaključuje iz razmišljanja za Križni put koja su pod vodstvom maronitskog patrijarha kardinala Bechare Boutrosa Raija napisali mladi Libanonci, a koja će se čitati u rimskom Koloseju na Veliki petak tijekom obreda križnog puta pod predsjedanjem pape Franje. Razmišljanja je objavio Osservatore Romano, a u izdanju Vatikanske izdavačke knjižare dostupna su i u rimskim knjižarama.
U tekstu su brojni prizivi, kako ističe Hrvatski program Radio Vatikana, na postsinodalnu apostolsku pobudnicu pape Benedikta XVI. “Crkva na Bliskom istoku”, te citati iz istočne liturgije i svetaca koji su živjeli na Srednjem Istoku. Poziv da se nasljeduje Gospodina Isusa “upućen je svima, naročito mladima i svima koji su iskusili podjele, ratove ili nepravdu i koji se bore da među svojom braćom budu mirotvorci i vidljivi znak nade” – istaknuto je u uvodu.
Poruke se Križnog puta odnose na sve ljude; u razmišljanju se prve postaje, kad se govorio o Pilatu, podsjeća na vlastodršce koji vlast obnašaju da održe nepravdu i da ugnjetavaju ljudsko dostojanstvo i pravo na život. Razmišljanje završava molitvom da upravitelji poštuju pravednost. U razmišljanju četvrte postaje, koja uprizoruje susret Isusa i njegove majke, govori se o obitelji. “U svojim obiteljima i mi proživljavamo patnje koje roditelji nanose djeci ili djeca roditeljima”. Moli se da obitelji u ovim teškim vremenima budu “oaze ljubavi, mira i vedrine, da budu na sliku Nazaretske obitelji”.
Šesta postaja uprizoruje Veroniku kako biše Isusovo lice, a tvrdi se da je Isus nazočan u svakoj osobi koja trpi. Gospodin poučava da “ranjena i zaboravljena osoba ne gubi svoju vrijednost i dostojanstvo.” Uprizorujući Isusov susret s jeruzalemskim ženama, osma postaja, upozorava se da je naš svijet pun ožalošćenih majki, čije je pogaženo dostojanstvo, koje su žrtve diskriminacija, nepravdi i zlostavljanja. Vapajem ‘O trpeći Kriste, budi njihov mir i balzam njihovim ranama’ završava promišljanje. U razmišljanju o Isusovu pribijanju na križ, jedanaesta postaja, piše: “O Isuse, molimo te za sve mlade, slomljene očajem, žrtve droge, sljedbi i izopačenosti, oslobodi ih od njihova ropstva.
Mladi se u razmišljanjima osvrću i na opasnosti prisutne u današnjem svijetu. U razmišljanju druge postaje upozorava se na opasnost da se čovjek uime razuma, moći i novca smatra svemogućim, da se Boga odstrani iz ljudskoga života. Razmišljanje treće postaje zapravo je molitva Bogu da se ljudski razum ne zadovolji djelomičnom istinom znanosti i tehnologije nego da si uvijek postavlja temeljne upite o smislu ljudskoga života.
O podjelama u Kristovoj Crkvi govori se pak u razmišljanju devete postaje, a u razmišljanju dvanaeste postaje moli se za sve koji promiču pobačaj da shvate da je ljubav izvor života, moli se i za sve koji promiču eutanaziju i stavljaju u opasnost ljudski život da im Gospodin otvori srca te da se zauzmu u izgradnji civilizacije života i ljubavi.
Sva se promišljanja odnose i na Bliski istok. Moli se za sve koji pate, naročito one na Istoku, druga postaja; u sedmoj se pak moli da iz ljudskoga srca nestane predrasuda i mržnji, povoda vjerskih sukoba. U razmišljanju desete postaje, kad se govori o dijeljenju Isusove odjeće, moli se za siromašnu Crkvu na Bliskom istoku da joj Bog udijeli snage da može i nadalje u tim krajevima naviještati Radosnu vijest. Na trinaestoj se pak postaji moli za žrtve rata i nasilja na Bliskom istoku i u cijelom svijetu.
I na kraju, u razmišljanju četrnaeste postaje, pred Isusovim polaganjem u grob, mladi primjećuju: “Prihvaćanje teškoće, bolnih događaja i smrti zahtijeva čvrstu nadu i živu vjeru. Primili smo slobodu djece Božje da ne budemo robovi; život nam je u izobilju dan da se više ne zadovoljavamo životom bez ljepote i smisla – stoji u zaključku razmišljanja.