Požega, (IKA) – Središnje slavlje Nedjelje muke Gospodnje u požeškoj katedrali, 24. ožujka, predvodio je biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima na službi u župi sv. Terezije Avilske kao i u središnjim biskupijskim ustanovama, učenicima Katoličke osnove škole i brojnim drugim vjernicima. Slavlje je počelo u crkvi Sv. Lovre gdje je biskup djeci i svima nazočnima rekao kako se diljem svijeta kršćani okupljanju oko Isusa Krista da bi razmatrali njegov slavni ulazak u Jeruzalem, njegovu osudu, muku i smrt koju je za nas podnio. Oni koju su mu klicali “hosana”, nakon nekoliko dana vikali su “raspni ga”. To je izazov i za nas. Mi mu u procesiji od crkve Sv. Lovre do katedrale želimo sa svom iskrenošću srca klicati “hosana”, i ujedno ga moliti da nam pomogne kako mu ne bismo nikada izrekli svoju osudu, izbacili ga iz svoga života, nego da ga usvojimo kao onoga koga volimo i koji osmišljava sve naše patnje pa i smrt. Uslijedio je obred blagoslova maslinovih grančica i navještaj evanđelja o Isusovu ulasku u Jeruzalem, nakon čega su se vjernici u procesiji uputili u katedralu gdje je nastavljeno slavlje. Evanđeoski navještaj muke po Luki pjevali su članovi katedralnog zbora sa solistima Robertom Mokrim, Tomislavom Jurićem i Tonkom Jakobovićem.
Na početku homilije biskup je okupljenu djecu zapitao kome se prvome obraćaju kad ih nešto zaboli, na što su djeca odgovorila da su to tata i mama. Protumačio im je da naše patnje i boli kad ih povjerimo onima koji nas vole postaju lakše, uključene su u ljubav koja im daje smisao. Produbljujući temu patnje i trpljenja biskup je ukazao na svetopisamski tekst iz knjige proroka Izaije u kojemu prorok svjedoči kako mu je Bog dao snagu u trenucima patnje te rekao: “Mi stariji nemamo više roditelje te nemamo mogućnosti kao djeca izreći im svoju bol. No, imamo Boga kojemu možemo dokraja iskreno reći što nas sve tišti i boli, u čemu smo i po čemu ugroženi. On nas voli više nego li majka i otac. Kad mu povjerimo svoje patnje poput Isusa, onda se s našim životom događa nešto snažno duboko. Mi ne znamo patnji doći na kraj, ali zna Bog jer je ljubav. Isus Krist preuzeo je na sebe sve naše patnje i boli, sjedinio ih s ljubavlju koja pobjeđuje i smrt, te je zato izvještaj o njegovoj muci i smrti radosna vijest.”
U drugom dijelu homilije biskup je istaknuo da se među narodom koji je pratio Isusa našlo vrlo malo dobrih i suosjećajnih ljudi te se zapitao što se događa s čovjekom, koji u ono vrijeme kao i danas može osuditi i ubiti čovjeka? “Što se to s nama događa? Zlo nas zahvati, te više dobro ne vidimo i ne čujemo, događa se da oslijepimo i postanemo uistinu bez mjere i osjećaja za druge te ih osudimo na smrt”, kazao je biskup. Protumačio je kako ubojstvo ne mora uvijek biti fizičko, nego moralno te je naveo nekoliko primjera preziranja i odbacivanja čovjeka među kojima je spomenuo i razinu zakonodavne vlasti kad donosi zakone koji dopuštaju ubojstvo začetoga, koji ne štite dostojanstvo i prava najslabijih, napose ugroženih i siromašnih.
Na kraju homilije biskup Škvorčević pozvao je vjernike da u Velikom tjednu Godine vjere provjere i pročiste svoje stavove i opredjeljenja te rekao: “Nikada naše opredjeljenje ne bi smjelo biti protiv čovjeka, nego uvijek za čovjeka, jer Bog je u Isusovoj muci i smrti posvjedočio kako je sav za čovjeka.” Ukazao je još i na činjenicu da Isusu nisu našli nikakve krivice te da osuda nije bila protiv zla koje bi on počinio nego protiv njegove osobe. Pozvao je vjernike da se sudjelovanjem u obredima Velikog tjedna čiste od takvih stavova, osuđuju zlo, a čovjeka uvijek poštuju.
Na svršetku euharistijskog slavlja biskup je vjernike, napose djecu, pozvao da dostojanstveno pronesu gradom blagoslovljene grančice i primjereno ih istaknu u svojim domovima kako bi ih one podsjećale na današnje slavlje i da je Isus Krist u svojoj muci i boli iskazao ljubav Božju za sve ljude.