Osijek, (IKA/TU) – U osječkoj konkatedrali Sv. Petra i Pavla, apostola, misu na Cvjetnicu – Nedjelju Muke Gospodnje, 24. ožujka, predvodio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Đuro Hranić u zajedništvu s voditeljem Bračnog i obiteljskog savjetovališta dr. Josipom Bošnjakovićem i župnikom i dekanom Zapadnog osječkog dekanata mons. Adamom Bernatovićem i đakonom Markom Martićem. Misa je trebala početi procesijom oko konkatedrale, ali ju je bilo nemoguće organizirati budući se na trgu održavao maraton, što je priječilo dolazak u blizinu konkatedrale čak i osobnim automobilima. “Zbog ovoga što se dogodilo izražavam negodovanje, jer ovo nije prvi puta da se ova trčanja organiziraju baš u vrijeme kada treba započeti procesija oko konkatedrale. Godinama to gledamo i mislimo da se to slučajno događa, ali, evo i činjenica da nismo mogli van iz naše konkatedrale dokazuje u kakvim vremenima živimo i kako je mali korak od vikanja – hosana, do – raspni ga, raspni”, rekao je nakon blagoslova grančica unutar konkatedrale biskup Hranić.
Nakon kratke procesije kroz središte konkatedrale te misnih čitanja, uslijedilo je pjevanje Muke po Luki, koju je izveo konkatedralni zbor pod ravnanjem s. Branke Čutura. Kako razumjeti trpljenje pravednika Isusa – to su pitanje postavljali kroz vremena slikari, pisci, snimaju se filmovi koji traže smisao ljudske patnje i trpljenja te svoj odgovor uporno traže u Isusovoj muci i smrti na križu, u njegovu prolazu između “hosana” i “raspni ga” – zapitao se biskup Hranić i dodao kako se bilježi da je i Sin Božji bio napušten, izrugan i osuđen u trenutku kada nije išao “niz dlaku” ljudima i kada nije odobravao njihov pogled na konkretni život.
“Smijemo li onda mi kršćani biti iznenađeni što i mi živimo između ‘hosana’ i ‘raspni’ – u osobnom, obiteljskom i društvenom životu. Živimo između odobravanja po jednim i nepravednim optužbama po drugim pitanjima. Mediji hvale papu Franju radi njegovih gesta skromnosti i poniznosti, a istodobno ga kritiziraju radi kršćanske dosljednosti te mu spočitavaju rigidnost i desničarske moralne stavove. Vlada i Ministarstvo s pravom javno osuđuju svaki oblik nasilja i diskriminacije, ali istodobno nasilno i bezobzirno u javnim školama krše ustavno i temeljno pravo roditelja na odgoj i obrazovanje njihove djece u skladu s njihovim svjetonazorom i uvjerenjem, te ne poštuju demokratsku proceduru. Kada roditelji na roditeljskim sastancima u školi dižu svoj glas protiv nametanja IV. modula zdravstvenog tj. spolnog odgoja, rodne ideologije, onda se prijeti ravnateljima i razrednicima zato što ih nisu ušutkali. Kada ušutkani roditelji pošalju u Ministarstvo svoje potpise, onda ih se kao u vremenu komunizma naziva na telefone i obavljaju se obavijesni razgovori, te ih se upozorava na donešene propise, a nekima se i otvoreno prijeti. Nezadovoljni smo propašću poljoprivredne proizvodnje, a favoriziramo strane trgovačke lance i uvoz. Kritiziramo potrošački način života, a istodobno i Crkvu koja se zalaže za neradnu nedjelju. Vičemo i ‘hosana’ i ‘raspni’. I kao što je Isus rekao s križa, tako i mi kad smo pritisnuti u trpljenju trebamo reći – ‘Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!'”

.