Split, (IKA) – Križni put “Od Gospe do Gospe” grada Splita, koji se tradicionalno već dvadeset i drugi put održava u petak prije Cvjetnice, ove je godine upriličen 22. ožujka. Križni put započeo je ispred crkve Sv. Frane na obali, a predvodio ga je generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Ivan Ćubelić. To je marjanski i marijanski križni put jer po Marjanu vjernici prate Gospodinov križni put Marijinim srcem. Taj gradski križni put naziva se još i “Od Gospe do Gospe” jer je prije polazio od velovaroške Gospine crkve pa do Gospe od Sedam žalosti.
Za križem se uputilo više tisuća vjernika predvođeni mons. Ćubelićem, župnikom župe sv. Stjepana pod Borovima fra Žarkom Relotom i ostalim svećenicima iz samostana. Generalni vikar je prvi ponio križ na svojim ramenima do Šperuna staroga nekada ribarskoga predjela Splita, gdje ga je predao puku na put dugačak više kilometara. Velim Varošom, do prve Vidilice, pa južnim padinama Marjana do Kašjuna vjernici su prošli pokraj brojnih zavjetnih crkvica splitskih težaka. S molitvom Gospine krunice i korizmenom pjesmom na usnama prošli su kraj crkve Sv. Jere ispod Šantine stine u kojima se nalaze nekadašnje pećine pustinjaka s kojima se dopisivao Marko Marulić. U meditativnom ozračju vjernici su prošli blizu crkve Sv. Jure i stali kod crkvice Gospe od Sedam žalosti na Kašjunima, gdje je euharistijsko slavlje predvodio mons. Ćubelić.
Na Marjanu se nalaze još brojne crkve koje su razrušene u II. svjetskom ratu i potpuno nestale, a uvale koje ga s južne strane “grle” – “Kašuni” i “Bene” – dobile su imena po crkvicama Sv. Kasijana i Sv. Benedikta. Najstarija crkvica na Marjanu Sv. Mikula je iz 11. st.
U propovijedi mons. Ćubelić govorio je o sadržaju Gospodinove muke, ali i o njegovim znakovima milosrđa na tom putu od Getsemanskog vrta do križa na Golgoti. “Razmišljat ćemo o tomu koliko je milosrdan, koliko oprašta i koliko misli na druge. Sjetimo se Balha kojemu je Petar mačem odrezao uho, a Isus ga je odmah zaliječio. Na putu Isusu Veronika briše krv i znoj, a on njoj odmah daruje sliku na tom istom rupcu. Pod križem misli na majku i apostola i kaže: ‘Evo ti sina!’ a Ivanu: ‘Evo ti majke!’ Na križu dok umire ne misli na sebe nego na one koji su u grijehu pa moli Oca da im oprosti jer očito ne znaju što čine. S njim su raspeti i razbojnici te jednome koji mu se obraća oprašta i kaže: ‘Već danas bit ćeš sa mnom u raju.’ Samo tih nekoliko znakova, a bilo ih je puno više, neka nas podsjećaju na blizinu Isusove ljubavi i veličinu njegova milosrđa”, kazao je mons. Ćubelić te dodao: “Na to se uvijek možemo osloniti, tako da prvo sebi oprostimo gluposti pa da to bude prvi korak našega obraćenja i rasta u duhovnosti. Oprostimo sebi da bismo znali i drugima opraštati.” Osvrnuo se i na govor o siromaštvu u medijima posljednjih dana od izbora pape Franje, kazavši da treba skrbiti i pomoći onima u materijalnoj oskudici, ali da je puno veće siromaštvo živjeti u zlu grijeha i bez nade što dovodi do raznih opsjednuća i psihičkih bolesti. Siromaštvo je i kada vjernici ne sudjeluju u nedjeljnom euharistijskom slavlju i to vrijeme provedu dangubeći. Siromaštvo je kada bolesnik umire u teškom grijehu i ne dozvoljava da ga svećenik okrijepi sakramentom bolesničkog pomazanja i pripravi za susret s bolešću, sa smrću, s Gospodinom. Siromaštvo je, također, kada ljudi koji su zaduženi za opće dobro dijalogiziraju na najnižoj razini vrijeđanja i nerazumijevanja. Mnogo je opasnije, istaknuo je mons. Ćubelić, to duhovno siromaštvo koje razara pojedinca, obitelji i cijelo društvo.