Mostar, (IKA) – Sa svog 57. redovitoga plenarnog zasjedanja, održanog 21. ožujka, bosanskohercegovački biskupi obratili su se posebnim Apelom svojim vjernicima, ali i cjelokupnoj domaćoj javnosti te međunarodnoj zajednici.
U osam točaka biskupi BK BiH sve vjernike potiču, hrabre te pozivaju na vjeru i nadu, usprkos životnim nevoljama kroz koje prolaze. “Želimo vama katolicima zajamčiti da ćemo, kao vaši pastiri, zajedno sa svećenicima, redovnicima i redovnicama, biti i ubuduće potpora u okviru svojih nadležnosti i mogućnosti.”
Osvrćući se na nedavnu donatorsku konferenciju, biskupi ističu da ona “svojim donacijama i svojim načinom dodjele sredstava izjednačava one koji su došli na tuđe i one koji su prognani sa svoga”. Upravo zato biskupi u Apelu žele probuditi i ohrabriti sve pozitivne snage da se održivi povratak zajamči i stvarno omogući, “što uključuje ravnopravnost, sigurnost, radna mjesta i život dostojan čovjeka”.
Nadalje, katolike pozivaju da pridonose izgradnji što humanijeg svijeta, mijenjajući nepravedne društvene strukture, ali i uklanjajući zapreke u vlastitim srcima. Promjene u društvu koje ne štiti neupitna temeljna ljudska prava i slobode su nužne, “ali ne onakve kakve se, opet sa strane međunarodne zajednice, ovih mjeseci najavljuju i kojih se pribojavamo”, ističe se u Apelu.
“Početkom ove godine, nakon mnogobrojnih i učestalih intervencija nas biskupa i predstavnika Svete Stolice, konačno postoje naznake da je od strane nekih državnih i političkih struktura, uključujući i utjecajne međunarodne čimbenike, još jednom izražena načelna spremnost da i prognanim katolicima politički, pravno i materijalno omogući održiv povratak u njihova mjesta i župe…. Uime prognanih katolika Hrvata apeliramo na sadašnje službene političke predstavnike hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i na Vladu Republike Hrvatske da konačno počnu odlučno i djelotvorno ispravljati velike nepravde. Apeliramo također na međunarodne predstavnike kao i na sve predstavnike domaće vlasti na svim razinama da u duhu pravednosti omoguće ravnopravnost i svim onim preostalim katolicima pri zapošljavanju i mogućnosti da žive u svom rodnom kraju od vlastitog rada.”