Zagreb, (IKA) – Vojni biskup Juraj Jezerinac uputio je svećenicima i vjernicima Vojne biskupije uskrsnu poruku u kojoj ističe kako se radosti Crkve na spomen na temeljni događaj povijesti spasenja ovih dana pridružuje i činjenica da je izabran novi poglavar Katoličke Crkve papa Franjo. No, svjesni smo, i dok slavimo, da nam valja uložiti mnogo truda i odgovoriti na Kristov poziv širenja Radosne vijesti kako uskrsno slavlje ne bi ostalo samo datost uskog kruga ljudi, i to najčešće samo kao kalendarska proslava blagdana, nego se pretočilo u trajno stanje duha i duše, ne samo nas koji već pripadamo zajednici Kristovih učenika, nego i svakog čovjeka, ističe biskup Jezerinac.
U poruci se nadalje biskup Jezerinac referira na apostolsko pismo Benedikta XVI. Porta fidei te u tom kontekstu pita “zašto i za što živimo?” Čini se da kršćaninu nije teško odgovoriti. Ali možda upravo ta lakoća odgovora poziva na oprez. Previše smo stvari naučili napamet pa ih onako rutinski ponavljamo i ne mareći o pravom značenju i sadržaju. Zašto živimo? Živimo jer nas je milosrdni i dobri Bog stvoritelj, darujući nam najljepši i najvredniji dar, pozvao u život, a s dahom života darovao nam je i dio sebe. Stoga i jesmo, stoga i postojimo. I kako nas uči vjera, život počinje u vremenu i nema kraja. Mijenja se, ali se ne oduzima. A kakav će biti i što nam je “budućnost”? Što drugo ako ne zajedništvo s Bogom koji nam je darovao “od svoga” duha, ističe biskup Jezerinac te podsjeća kako je to vjera Crkve. Tu vjeru Crkva svjedoči i naučava. Tu vjeru njeni članovi prihvaćaju i od nje žive. Tako bi trebalo biti u stvarnom životu, ako ne svakog čovjeka, a ono bar u životu kršćana. Tako jest na formalnoj razini. Ali u stvarnosti veliki dio vjernika možda i jest kadar izrecitirati ovaj sadržaj; no valja priznati da mnogi nisu baš duboko uronili u njegovo poznavanje, pa se slijedom toga sadržaji vjere nisu ni mogli pretočiti u čvrste životne stavove temeljem kojih se potom djeluje, tj. živi, čineći svijet u kojem se živi Božjim svijetom.
Kršćanin je čovjek velike uskrsne nade. Stoga slavi Uskrs kao Kristov i svoj blagdan. Kršćanin je čovjek, dakle smrtnik. No, on je i uskrsnik. Smrt nije posljednja riječ čovjekova života. Kršćanin za vrijeme ovozemaljskog života čvrsto stoji na zemlji, ali s pogledom uprtim u nebo, zaključuje biskup Jezerinac.