Požega, (IKA) – U subotu 16. ožujka vjernici Slatinskog i Virovitičkog dekanata predvođeni svojim župnicima došli su na hodočašće u požešku katedralu prigodom Godine vjere i o 250. obljetnici njezine posvete. Po dolasku u Požegu hodočasnici su se najprije uputili u kapelu Bl. Ivana Pavla II. u katedralnoj kripti a potom sudjelovali na pokorničkom bogoslužju i na slavlju sakramenta pomirenja. Euharistijsko slavlje, koje je potom predvodio biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima tih dekanata i iz središnjih biskupijskih ustanova, počelo je procesijom u kriptu gdje je biskup podsjetio da je o 250. obljetnici posvete katedrale u Godini vjere uređena kapela Bl. Ivana Pavla II. utemeljitelja Požeške biskupije te je zajedno sa svima nazočnima upravio molitvu blaženom Papi, popraćenu poklikom “Blaženi Ivane Pavle, moli za nas” te himnom njemu u čast “Otvorite vrata Kristu”.
U ime hodočasnika biskupa je pozdravio mons. Vladimir Škrinjarić, slavonsko-podravski arhiđakon i župnik župe sv. Josipa u Slatini. Nakon toga je biskup pozdravio hodočasnike i rekao da je Godina vjere jedna od dragocjene baštine Benedikta XVI. Izrazio je radost što Godinu vjere nastavljamo s papom Franjom kojeg su kardinali izabrali za novog poglavara Katoličke Crkve i koji nas je u svom prvom nastupu jednostavno ali snažno potaknuo da molimo za njega i zajamčio da on moli za nas. Biskup je pozvao sve da u tom duhu molitvenog zajedništva sudjeluju na hodočasničkom slavlju u požeškoj atedrali.
Osvrnuvši se na čitanje o proroku Jeremiji, biskup je u homiliji pojasnio je da se prorok činom svoje vjere odrekao zarobljenosti zlom, te povjerivši svoju parnicu Bogu postao dionikom najveće slobode koju čovjek može iskusiti na zemlji. Onaj koji ne vjeruje i ne računa s Bogom svodi svijet na ono malo što može svojim silama, ostaje prikraćen za ono više o čemu mu srce govori i za čim čezne, zaključio je biskup. Istaknuo je da se u Isusu Kristu do vrhunca ostvarilo Jeremijino nedužno trpljenje i nepravda, preuzimanje na sebe tuđih grijeha, nadvladavanje ljudskih nepravda povjerom sama sebe u Očeve ruke, praštanjem i molitvom za one koji su mu nanijeli zlo. Upozorio je kako u dnevnom ulomku iz Ivanova evanđelja imamo svojevrsnu paradigmu nemoći i neslobode koja se događa u opredjeljenju za zlo i slobode koja se ostvaruje putem vjere. Predstavio je podvojenost koju evanđelist prikazuje s obzirom na Isusa. S jedne strane jednostavan svijet pristupa Isusu s otvorenošću i povjerenjem, divi se njegovoj riječi, osjeća njezinu snagu i tvrdi da nitko drugi nije tako govorio, smatra ga prorokom, točno ga vidi i prosuđuje. S druge pak strane književnici, glavari svećenički i farizeji, zahvaćeni sebičnošću, taštinom i ljubomorom, vide u Isusu samo protivnika svoga društvenog statusa, šalju stražare da ga uhite. Biskup je istaknuo kako je bit problema u tome što su farizeji i starješine pristupili Isusu svojom taštinom i zloćom te tim putom nisu mogli spoznati istinu o njemu, dok su jednostavni i mali ljudi svojim povjerenjem dohvatili veličinu njegove osobe. Biskup je to pojasnio i primjerom iz obiteljskog života, protumačivši kako njezini članovi ne vide točno kad si međusobno pristupaju zloćom, sebičnošću i nepovjerenjem. Dodao je da prijatelj prijatelja najbolje vidi i poznaje jer ga mjeri mjerilom povjerenja. Svaki onaj tko pristupa Isusu povjerenjem, dodao je, združuje se s njime, postaje dionikom stvarnosti u koju ga jedini on može uvesti.
Biskup je podsjetio hodočasnike kako je starinska mehanička vaga točno mjerila tek kad su se poravnale dvije strane na jednakoj visini i kazao da je tako i s povjerenjem. Ako pristupamo drugome sa zlih stanovišta, stavili smo uteg na jednu stranu, mjerilo je netočno i dobivamo neistinit sud. Kazao je da se u Hrvatskoj preko medija pristupa ljudima i događajima gotovo isključivo sa zle strane, pripisuje zlo svima i svakome, ako ga se ne može pronaći onda ga se izmisli, i tako ne zastupa istina o čovjeku, jer mu se ne pristupa s mjerilom povjerenja i njegova dostojanstva. Pozvao je prisutne da se u Godini vjere svrstaju na evanđeosku stranu, opredijele za Isusov pristup čovjeku, da druge gledaju čistim pogledom povjerenja. Kazao je da Crkva okuplja ljude oko Isusa Krista da bi živjeli u povjerenju s njime i sa svakim čovjekom. Ponovio je poziv bl. Ivana Pavla II. “otvorite vrata Kristu”. Podsjetio je da su tijekom proteklih 250 godina mnogi ljudi u ovoj crkvi otvarali svoja srca Bogu i odlazili ispunjeni njegovom snagom i utjehom. Kazao je da su se hodočasnici danas upisali u povijest tih duša, da su postali kamenčić u mozaiku vjere koji se gradio u ovom prostoru i prije nego li je ova crkva bila uzdignuta na čast Katedrale. Potaknuo ih je da u svoju molitvu uključe i nazočne bogoslove iz njihovih župa te da mole da Bog nekog i od prisutnih ministranata pozove u duhovno zvanje. Sve hodočasnike i njihov rast u vjeri povjerio je Isusovoj Majci.
Pri svršetku misnoga slavlja biskup je zahvalio svećenicima za sve dobro koje u suradnji s vjernicima nastoje ostvarivati u svojim župama. Zahvalio je i pjevačima iz različitih župa koji su na hodočašću tvorili jedinstven i snažan zbor. Nakon mise hodočasnici su imali priliku pogledati crkvu Sv. Lovre i franjevačku crkvu Duha Svetog a potom su na požeškoj Kalvariji sudjelovali na pobožnosti Križnog puta.