Požega, (IKA )- Predavanjem akademika Vladimira Paara “Komplementarnost znanosti i vjere” 14. ožujka nastavljen je ciklus korizmenih Tribina četvrtkom u Požegi u Godini vjere. Tribinu je molitvom i pozdravnim riječima otvorio požeški biskup Antun Škvorčević: “Želio bih s vama na početku ove Tribine podijeliti radost što imamo novoga Papu. Vi znadete kako se prethodno kombiniralo tko bi to mogao biti, mnogo se spekuliralo, ali se dogodilo iznenađenje. Vjerujem da je to Božje iznenađenje”, istaknuo je biskup što je tristotinjak okupljenih pozdravilo spontanim pljeskom.
Uvodeći u temu tribine, biskup je kazao da je moguće zapaziti kako u suvremenom svijetu postoji određeno nerazumijevanje između znanosti i vjere, gdje znanost ne uspijeva sačuvati otvorenost i uspostaviti kontakt s onim razinama stvarnosti kojima ne može pristupiti svojom metodom. Na temelju ulomka iz Poslanice sv. Pavla Efežanima koji govori o spoznaji “nadspoznatljive ljubavi”, istaknuo je kako postoji Dubina, Visina i Širina ljubavi koju znanost svojim mjerilima ne može dohvatiti, jer je ljubav nadracionalna. Nije u suprotnosti s razumom, ali ga nadilazi. Dodao je kako i u tom smislu vrijedi Pascalova riječ da čovjek neizmjerno nadilazi sama sebe. Spomenuo je kako je vjera po mišljenju danskog filozofa Sorena Kierkegaarda najviša ljudska strast, da mnogi njome nisu zahvaćeni, da se iznad nje ne može dalje. Kazao je da je povjerenje sastavni dio čina vjere te ono unosi u njega određenu nesigurnost, tvori je svojevrsnom avanturom. Ustvrdio je da je indiferentizam, odnosno ravnodušnost jedna od najtežih suvremenih duhovnih bolesti. “Svjedoci smo da je upravo indiferentizam iskaz duhovne lijenosti, pa se mnogi ljudi više ne pitaju tko su, koji im je smisao života, nego se zadovoljavaju time da mogu što ugodnije i lagodnije živjeti”, protumačio je biskup i kazao da na taj način čovjek gubi svoje dostojanstvo. Izrazio je zadovoljstvo što u Požegi postoji jaki krug ljudi koji se ne žele prepustiti duhovnoj i intelektualnoj ravnodušnosti, nego su odlučili u korizmi pomoću znanja i iskustava kompetentnih ljudi promišljati o mnogim važnim egzistencijalnim pitanjima. Pozdravio je potom akademika Vladimira Paara, kojega je predstavio Zvonimir Zelenika v.d. voditelja Pastoralnog centra Požeške biskupije.
Akademik Paar je na početku svog izlaganja istaknuo kako postoji nešto što se naziva nadnaravno, što je izvan dosega znanosti, no da ono može pomoći svakom čovjeku da spozna sebe. Prisjetio se potom rasprava koje je kao znanstvenik vodio s kardinalom Kuharićem o odnosima znanosti i vjere i istaknuo kako ga je taj dijalog obogatio, a isto mu je priznao i kardinal Kuharić. Znanost je do sada mnogo toga otkrila, no znanost posjeduje brojne granice i nije u mogućnosti otkriti niti protumačiti pojavnosti koje su naša svakodnevica. “Dva najveća fizičara 20. stoljeća Albert Einstein i Niels Bohr nakon dugogodišnjeg istraživanja priznala su da ne razumiju kvantnu fiziku, a ako je oni ne razumiju onda je ni nitko drugi ne može razumjeti, iako je mi svakodnevno koristimo”, istaknu je akademik Paar i dodao kako je Einstein tvrdio da između znanosti i vjere ne postoji suprotnost. “Znanost je kroz povijest patila od određenih pretpostavki, praktički dogmi kojima je vjerovala”, pojasnio je akademik i naglasio da je najveća od njih bila da je svemir statičan. Belgijski isusovac Georges Lemaitre prvi je matematički izračunao da to nije točno, zbog čega su ga tadašnji znanstvenici izbjegavali i omalovažavali sve dok sam Einstein nije priznao da je to zanimljiva teorija, a kasnije i sam svojim novim radom uvidio vlastitu prethodnu pogrešku i priznao Lemaitreov pronalazak. Time je otvorena mogućnost da je svemir nastao Velikim praskom, tj. da ima početak što odgovara ideji da postoji Stvoritelj odnosno Bog. Znanost ima velikih problema prilikom tumačenja događaja samog nastanka svemira, života i pred njome leže još mnoga neotkrivena područja. “U koje god područje zavirite i kad otkrijete jednu novu stvar, novi pronalazak, deset novih nepoznanica se rodi”, istaknuo je akademik Paar i potom približio kompliciranost ljudskog gena i genoma. U svakoj stanici krije se genom zapisan u stotinama milijuna znakova. S obzirom da čovjek ima stotine milijuna stanica, kako je moguće da to sve funkcionira? Možemo izmjeriti da u tome postoji neki red jer sve funkcionira. No tko je sve to “posložio” da besprijekorno funkcionira u različitim okolnostima, upitao se akademik Paar. Isto pitanje se postavlja i s obzirom na nastanak zvijezda, planeta i cijelog svemira. Unatoč tome što je znanost vrlo moćna, ona ima svoje granice i barijere preko kojih nije u stanju prijeći, stoga je važan dijalog znanosti i vjere jer je očito da su kroz cijelu povijest vjera i znanost komplementarni, zaključio je predavač.
Na kraju tribine tristotinjak okupljenih u Dvorani sv. Terezije Avilske u Požegi imalo je priliku postavljati akademiku Paaru pitanja među kojima je bilo najzanimljivije pitanje Higgsova bozona ili “Božje čestice”, na što je predavač rado odgovorio. Biskup Škvorčević je na svršetku programa spomenuo nazočnima kako po uvjerenju Crkve ne može biti sukoba između znanosti i vjere jer one pristupaju istoj stvarnosti s različitih polazišta i one su jedna na drugu upućene.