Petrovaradin, (IKA/TU) – U ponedjeljak 4. ožujka u Petrovaradinu je održana korizmena duhovna obnova za svećenike Srijemske biskupije na kojoj su sudjelovali i svećenici grkokatolici koji djeluju u Srijemu. Duhovnu obnovu predvodio je vlč. Mario Paradžik, župnik u Laćarku i pastoralni pomoćnik u Srijemskoj Mitrovici. Tema duhovne obnove bila je “O križu”.
Nakon molitve Srednjeg časa, nazočne je pozdravio Berislav Petrović, župnik u Novom Slankamenu i povjerenik Srijemske biskupije za trajnu duhovnu svećeničku izgradnju, i pozvao ih na pripravu za ovogodišnji Veliki tjedan i Uskrs. Također je zahvalio mladim svećenicima Srijemske biskupije što su prihvatili da budu voditelji svećeničkih duhovnih obnova.
U prvom dijelu predavač je ukazao koliku poteškoću u svećeničkom duhovnom životu predstavlja rascjep između njegova aktualnog duhovnog stanja i ideala duhovnog života koji bi svećenik htio ostvariti. Taj je rascjep često posljedica prevelike zauzetosti svećenika na raznim područjima pastoralnog djelovanja i brige oko materijalnog održavanja crkvenih zdanja, koje posvema iscrpljuju njegove snage i energije. U biti ta prevelika pastoralna i materijalna zauzetost ukorijenjena je u jedan duhovni problem koji se ponekad zove “hereza dobrih djela”. Riječ je naime o kripto-pelagijanizmu koji više stavlja naglasak na sama djela, nego na Božju milost. Svećenik zaboravi da je “poslan” obavljati posao koji mu je povjeren te da iza njega stoji netko Drugi. Temeljna pogreška svećenika koji upadnu u tu zamku vlastitog pastoralnog djelovanja jest da su zaboravili milosnu dimenziju kršćanskog, svećeničkog života i Gospodinovu riječ da bez Njega ne možemo ništa učiniti (usp. Iv 15,5).
U nastavku predavanja prikazana je mistika svetog Ivana od Križa kojom on otkriva svoju logiku križa: put koji vodi kroz trnje do zvijezda. Zahvaljujući preobrazbi u noći križa, već u ovom životu vjernik dobiva nagradu, zamjenjuje osjetilno uživanje onim duhovnim. No, na putu vrebaju klopke. Iz naopakog uživanja u vlastitim dobrim djelima niče farizejska oholost i težnja za ljudskom hvalom. Stoga Bog one koje voli i uzdiže, ujedno i uči poniznosti.
Na kraju je predavač zaključio: “Svi mi, članovi Crkve, kao pojedinci i kao zajednica, a posebno kao svećenici moramo postati svjesni da je naš stav pred patnjom onakav kao i Kristov, a to je stav ljubavi koja je prigrlila križ, koja se na nj uspela i dala prikovati. Od ove i ovakve ljubavi veće nema. Tu nam je ljubav Krist posvjedočio na Veliki petak. O toj nam ljubavi propovijeda njegov križ. Pristupimo mu i poljubimo ga samo onda ako ga kanimo prihvatiti. U protivnom slučaju naš poljubac bio bi Judin”.