Zagreb, (IKA) – Oko 120 vjeroučitelja sudjelovalo je 23. veljače u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu na stručnom skupu za vjeroučitelje Zagrebačke nadbiskupije i Bjelovarsko-križevačke biskupije, u organizaciji Ureda za vjeronauk u školi i Agencije za odgoj i obrazovanje. Uvodna predavanja održali su prof. dr. Tonči Matulić i zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško.
Prof. Matulić govorio je o percepciji promjene kulture prema II. vatikanskom saboru, koji njeguje optimističan i pozitivan govor. Napomenuo je da je danas pozitivan govor poljuljan jer se sve češće rabi jezik osude i prokazivanja radije nego jezik milosrđa. “Važno je stoga kritički razlučiti što osuđujemo, jer prečesto se događa da se osuđuje koga (osobu).” U doba promjena svaki čovjek treba angažirati u kritičkom sagledavanju stvari kako bi se mudrošću mogle razlikovati dobre od loših, odnosno istinite od lažnih suvremenih vrednota. Ustvrđujući da se u društvu ne prepoznaje djelotvornost vjernika, prof. Matulić smatra da je to stoga što krštenici nisu još svoju vjeru izabrali te, paradoksalno, zaključuje kako je nevjernike odgojila upravo Crkva. Važno je uočiti kako preobrazbe u svijetu zahvaćaju čovjekovu bit: njegove stavove, mentalitet, sustav vrijednosti – cjelokupno ljudsko srce, sam bitak. Zbog brojnih razdora koje nosi u sebi, čovjek pribjegava i različitim tumačenjima svijeta, koji nisu više kršćanski. U tom smislu nema nevjernika, jer svaki čovjek vjeruje i prianja uz određeni svjetonazor, istaknuo je prof. Matulić.
Današnja je kulturna matrica znanstveno-tehnička, dok je do nedavno bila religijska i pedagogijska. Razum iskorijenjen iz svoga izvora nema više istinit pojam o sebi. Gomilaju se činjenice i znanje, ali se ono ne povezuje u cjelinu. “Ta je bolest razuma izlječiva samo ako se razum otvori spasonosnim moćima vjere, svojem izvoru prema kojem može razlikovati dobro i zlo – razlikovati značenje ‘znati činiti’ i ‘moći činiti'”, istaknuo je predavač. U čovjeku razum više ne prepoznaje sliku Božju, nego na to mjesto postavlja sebe. To za sobom povlači sve vrste iracionalnosti: želju za profitom, interes, terorizam, nuklearno naoružanje i dr., te se uviđa da je čovjek napretkom stvorio više problema nego ih je riješio. Nagomilani novi problemi dokaz su da je čovjek i dalje sakat. Važno je, dakle, vratiti se na temelje razlikovanja dobra i zla kako bi čovjek napokon ostvario napredak. Upravo je tu doprinos i kršćanstva, koje temelj može ponuditi i u smislu dobre modernosti, jer u tom pogledu ostaje uvijek nov i moderan pogled na svijet i na čovjeka, zaključio je prof. Matulić.
U predavanju “Obredi i simbologeneza u suvremenim kulturalnim procesima” mons. Šaško usredotočio se na pojam obreda kao sastavnoga dijela življenja. Ističe da je problem zapadne civilizacije problem stvaranja simbola, gdje se upada dvije krajnosti: važnost simbola umanjuje se i niječe ili ih se pretjerano ističe te sve postaje simbol. Napomenuo je da se obred kao sastavni dio življenja razlikuje od ritualnosti, koja naglasak stavlja na ponovljivost čina.
I suvremena društva pokazuju veliku potrebu za simbolizacijom i obredom kao cjelokupnosti življenja, koje nije tek vanjski izraz, nego uključuje cijelu osobu. Odijeliti obred od vjere jednostavno nije moguće, jer obred i stvara vjeru te postaje “gnijezdo” koje obuhvaća izražajnost i življenost. Uočavamo stoga u društvima neke obredne konstante: obred uključuje sveto, onu nedostupnu objavljenu zbilju, kao i prenošenje iskustva. Prenošenje pak traži medij, sredstvo kojim će se prenijeti, a to su simboli, osobito u naravi religije. Upravo u tom susretu nastaju i vjerovanja, istaknuo je biskup. Unatoč današnjoj tendenciji banaliziranja simbola, društvo ipak stvara novu simboliku, društvo bez vjere u neku djelotvornu žrtvu ne postoji. Simboli stoga nisu nestali niti su suvišni – oni se jednostavno redefiniraju te revolucije različitih profila iznjedruju svoje vlastite simbole i obrede. Pojavljuju se naznake novog mita, a obredi se marginaliziraju od svoje središnje uloge.
Kao ilustraciju događanja sa simbolima u današnjem društvu, mons. Šaško naveo je lov i nogomet, koje sadrže mnoge sličnosti sa simbologenezom i obrednošću. Tako je lov u pučkom smislu povezan s čašću, a u građanskom s moći i statusom; nosi se posebna odjeća, a povezan je i s blagovanjem. Priče postaju legende, a obredna matrica prepoznaje se i u ritualizaciji kako ju uočavamo primjerice u koridi. S druge strane nogomet prati ciklički kalendar nogometne sezone, povezan je sa slavljima, ritualizira sukob i dr. Ti se procesi mogu promatrati i na razini države. Svaka država ima svoj mit, mitsku potku na kojoj počiva. Ona se ugrađuje u povijesnu memoriju naroda, ima svoj glazbeni izričaj, nosi počast i poštovanje. Sve počinje od te vrijednosti, te mitske potke koja na okupu drži cjelokupni identitet naroda. Zato i na razini države postoje mimohodi, marševi, procesije, ljudi se okupljaju na temeljnim događajima slobode. Današnje su pak podjele u društvu odraz sukoba i prkosa. Društvo obuzima “fast food” logika nasuprot logici blagovanja i ulaska u odnos s drugima, a autoriteti i transcendentalno pokušavaju se istjerati da bi se na njihovo mjesto postavio čovjek kao božanstvo. U tom kontekstu valjalo bi ponovno promisliti i umjetnost, koja je danas izgubila svoju ulogu i identitet, zaključio je biskup Šaško.
Nakon stanke i okrjepe vjeroučitelji su sudjelovali u četiri pedagoške radionice: “Vizualno oblikovanje usporedne vremenske crte znanosti, religije i umjetnosti” pod vodstvom prof. dr. Antonije Balić Šimrak; “Odnos vjere i znanosti” pod vodstvom dr. Davorke Radovčić; “Mogućnosti upotrebe digitalnih medija u nastavi vjeronauka” pod vodstvom mr. Lane Cibori te “Hrvatska književnost u zrcalu suodnosa vjere, znanosti i kulture” pod vodstvom Nade Babić, izvješteno je na mrežnim stranicama Zagrebačke nadbiskupije.

.