U Goli oproštaj od Ivana Večenaja Tišlarova
Pokojni slikar Ivan Večenaj Tišlarov
Gola (IKA )
Misu zadušnicu u župnoj crkvi Sv. Tri Kralja predvodio je varaždinski biskup Josip Mrzljak
Gola, (IKA) – Ivan Večenaj Tišlarov, najstariji slikar naive u Podravini i jedan od najcjenjenijih hrvatskih autora, koji je živio i radio u Goli na području Varaždinske biskupije, preminuo je u srijedu 13. veljače u koprivničkoj bolnici u 93. godini.
Legendarni umjetnik svjetskoga glasa pokopan je u petak 15. siječnja na mjesnome groblju u Goli, gdje je sprovodne obrede uz sudjelovanje petorice svećenika vodio varaždinski biskup Josip Mrzljak. Uz obitelj, rodbinu, prijatelje i nekoliko stotina ljudi iz Prekodravlja u oproštaju su sudjelovali i brojni članovi Družbe “Braća hrvatskoga zmaja”, članovi Matice hrvatske i mnogi drugi.
Vodeći oproštaj biskup Mrzljak rekao je “da se sada opraštamo, ali i na neki način zahvaljujemo na onome što je učinio za mnoge od nas koji će sigurno gledajući njegove slike pronalaziti nadahnuće, a riječ Božja će ostati u nama onako kako ju je on vidio i zamišljao”.
“Večenajeve slike sakralne i biblijske tematike dramatičnih prizora iz Staroga i Novoga zavjeta svjedočanstvo su univerzalnoga u lokalnome, te lokalnoga u univerzalnome. Podrijetlo tih motiva otkrivamo u pričama koje je slikar slušao u najranijem djetinjstvu od svoga oca. Kršćanska tematika te dramatičnost i mirakuloznost najvažniji su inovativni doprinosi Ivana Večenaja našoj i svjetskoj umjetnosti 20. stoljeća. Umjetnik svojim motivima svjedoči da nikada nije izgubio neposredni dodir sa životom svojeg užeg kraja te predočuje sklad između prirode i čovjeka. Njegov duh, njegove ljepote, njegove priče, njegova maštovitost i bajkovitost i njegova umjetnost su neusmrtivi. To je njegov istinski zalog za vječnost. To je naša današnja utjeha i nada za budućnost. Dragi Vina, hvala ti za sve čime si naše živote oplemenio, učinio vedrijim, ljepšim, sretnijim i humanijim”, rečeno je, među ostalim, u oproštaju od velikog hrvatskog slikara.
Nakon ispraćaja misa zadušnica služena je u župnoj crkvi Sv. Tri Kralja. Biskup Mrzljak u propovijedi je napomenuo kako je Isus došao na zemlju kako bi nam pokazao put te nas poveo u stanove koje nam je pripremio na nebesima. “Možemo reći za pokojnog Ivana da je doživio lijepi broj godina, ali te godine bile su uvijek ispunjene. On je znao i vjerovao Isusu koji je Put i Istina, on se nadahnjivao često puta Isusovim riječima i događajima iz Evanđelja koje je proživljavao i doživljavao na poseban način kao vrsni umjetnik, a zatim ih prenosio kistom stvarajući svoja velebna djela prepuna biblijskih motiva”. Na kraju mise riječi utjehe i sućuti uputio je bivši župnik vlč. Dragutin Bogadi.
Ivan Večenaj Tišlarov rođen je 18. svibnja 1920. godine u Goli, malom podravskome selu, u seljačkoj obitelji Andrije i Marije kao prvo od šestero djece. Odrastao je u kršćanskome duhu pa je zasnovao brak s Katicom s kojom je imao dva sina. Već u pučkoj školi pokazuje nadarenost u crtanju i slikanju. Pripada tzv. Hlebinskoj školi naivnih slikara s kojima grupno i samostalno izlaže na nekoliko stotina izložaba po čitavome svijetu. U svom plodnom stvaralaštvu naslikao je neke od najljepših podravskih krajolika. Uz svoj slikarski rad bavio se pisanjem i skupljanjem jezičnoga blaga i poslovica. Izdao je rječnik sa 12.000 starih riječi iz Gole, napisao je povijest svoga kraja, dva romana te knjige s pjesmama od kojih su neke i uglazbljene. Ivan Večenaj Tišlarov svoju rodnu kuću pretvorio je u etnokuću s mnoštvom starinskih predmeta i izložbeni prostor. Tamo su njegove brojne poznate slike, pa i ona ‘Četiri jahača apokalipse’ koja je ušla u ‘The Bible in 20th century art’ (Biblija umjetnosti 20. stoljeća), knjigu izdanu u Londonu u kojoj su sa svojim slikama zastupljeni samo najveći slikari svijeta, poput Picassa, Chagala, Dalija, Kokoschke i drugih. Biblija mu je često bila podloga za slikarsku i književnu tematiku. Često puta se nadahnjivao sv. Ivanom i knjigom Otkrivenja.
Čitavoga života, pa i onda kad je bilo najteže, bio je čovjek vjere, koji se nikad nije udaljavao od Boga i Crkve unatoč teškim vremenima i zamamnosti slave i časti. Neizmjerno je volio obitelj, domovinu, Prekodravlje, Golu i svoj narod za kojega je živio i kojemu je u nasljeđe ostavio bogatu kulturnu baštinu.