Split, (IKA) – “Danas započinjemo korizmeno vrijeme, zahtjevno vrijeme, vrijeme rasta i sazrijevanja, vrijeme hoda koji nas vodi Isusovu križu i uskrsnuću. Korizmu trebamo vidjeti kao Božji milosni dar”, rekao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći euharistijsko slavlje s obredom pepeljanja na Pepelnicu 13. veljače u splitskoj prvostolnici Sv. Dujma. U koncelebraciji je bilo više svećenika među kojima i prepozit Metropolitanskog kaptola u Splitu dr. don Nediljko Ante Ančić, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Ivan Ćubelić i katedralni župnik don Tomislav Ćubelić.
Nadbiskup se u propovijedi upitao kako čitati i tumačiti Riječ Božju u današnjem vremenu, vremenu spektakla, priredbi i senzacija? Kako se suprotstaviti tomu i doći do sebe, do svoje srži, vidjeti bližnjega i prepoznati Boga? Odgovor pronalazi u snažnoj simbolici korizme – “svetom vremenu rađanja i hoda prema Kristovu i našem uskrsnuću”. Korizmeno vrijeme započinje blagdanom Pepelnice i pepeljenjem, simboličnim činom koji govori o ljudskoj ograničenosti i smrti, stvarnosti od koje čovjek ne može pobjeći, ali je može protkati smislom i Kristovim životom. Pepeljanje označava i svojevrsni poziv na obraćenje, koji nam upućuje milosrdni Bog. Nadbiskup je govorio o korizmi kao vremenu priprave u kojem Crkva vjernicima stavlja na srce određene konkretne aktivnosti koje su pozvani činiti tijekom ovog vremena osobne i zajedničke duhovne obnove i povratka Bogu, a to su: post, milostinja i molitva. Post je danas opće prihvaćen, ali u obliku dijete, recepta i odricanja od hrane. To je dobro ali nije dovoljno. Potrebno je postiti od loših navika i mana, odreći se pretjeranog gledanja televizora i naći vremena za dobre stvari, hraniti se Riječju Božjom i staviti čovjeka u središte te prije svega “biti čovjek”. Jer korizma podrazumijeva pokoru i obraćenje, ne vanjštinu nego ulazak u dubinu i obraćenje koje rezultira pomirenjem. Nadbiskup Barišić je, također, istaknuo da je danas više nego prije potrebno dijeliti milostinju, da se zalažemo za pravedne odnose, da imućniji pomogne siromašnijem, da potrebnome darujemo vrijeme, pažnju i ohrabrenje. Sve naše djelatnosti i aktivnosti treba prožimati molitva, molitva u skrovitosti svoga srca, poručio je.
Splitsko-makarski nadbiskup osvrnuo se i na odreknuće od službe pape Benedikta XVI. istaknuvši da je taj događaj svojevrsno veliko iznenađenje za cijeli vjernički puk, ali i za cijeli svijet. Međutim, koliko god mi pitanja imali, vjerujemo da je Sveti Otac – taj veliki ljubitelj istine duboko promislio o svojim koracima i djelovanju. Vjerujemo u ovoga čovjeka koji iskreno traži argumente i savjesno se ispituje pred Bogom. Osjetio je i zaključio da nema više snage. Duh je voljan ali tijelo je istrošeno. Bojao se da ne bi usporavao Crkvu u ovom dinamičnom vremenu. Dvije snažne poruke iščitavamo iz života i djelovanja dvojice proteklih papa. Ivana Pavao II. nam je poručio da je čovjek vrijedan u svakom svom trenutku života pa i u starosti i nemoći, a Benediktova poruka glasi: da svaki čovjek ima važnu ulogu i odgovornost vrijednu poštovanja, te da svatko svoju ulogu shvati kao služenje a ne kao vladanje i dominaciju. Zahvalivši Benediktu XVI. na svemu što je učinio, izrazio je nadu da će Papine riječi i djelo “uroditi plodom rađanja novoga čovjeka u svakome od nas i da ćemo još žarče ljubiti Crkvu, našu Majku i vjerno svjedočiti svoju vjeru”. Želio bih da ovo korizmeno vrijeme, uistinu, iskoristimo za duhovni rast, poručio je nadbiskup na kraju misnoga slavlja na kojemu je pjevao Mješoviti prvostolni pjevački zbor i bogoslovi.