Vatikan, (IKA) – Danas nije uvijek lako govoriti o očinstvu, posebno na zapadu, gdje se obitelji sve više raspadaju, radne obveze sve više iscrpljuju čovjeka, brige su sve veće a spojiti kraj s krajem sve teže, gdje masovni mediji sve više negativan utjecaj na svakodnevni život. A to su samo su neki od čimbenika koji otežavaju smireni i konstruktivni odnos između oca i djece, primijetio je Papa u svojoj katehezi na današnjoj općoj audijenciji tijekom koje je u sklopu Godine vjere nastavio obrazlagati ispovijest kršćanske vjere, osvrćući se posebno na Božju svemoćnost.
Dijalog između oca i djece postaje sve teži i rjeđi. Nema povjerenja. Odnos s ocem može postati problematičan. Tako postaje problematično i predočiti si Boga kao oca, kada nemamo prikladnog modela na koji bi se mogli pozvati. Oni koji imaju iskustvo autoritativnog i nepopustljivog oca ili njegovu premalu ili čak nepostojeću ljubav, ne mogu si lako dočarati Boga kao Oca i prepustiti mu se s povjerenjem, rekao je papa Ratzinger i primijetio kako nam biblijska objava pomaže prevladati te teškoće govoreći nam o Bogu koji nam pokazuje što znači doista biti “otac”. O tom Božjem liku, koji toliko ljubi da je poslao svog vlastitog Sina da spasi čovječanstvo posebno govori i svjedoči Evanđelje. Odnos s očinskim likom pomaže nam, prema Papinim riječima, shvatiti donekle Božju ljubav, koja ostaje međutim mnogo veća, vjernija i sveobuhvatnija od ljubavi bilo kojeg muškarca ili žene.
Ali mogli bismo se zapitati: kako je uopće moguće zamisliti svemogućeg Bog gledajući Kristov križ?, zapitao se Papa te odgovorio: Mi bismo htjeli Božju svemoćnost prema našim mentalnim shemama i našim željama: “svemogućeg” Boga koji rješava probleme, koji intervenira da s našeg životnog puta ukloni svaku teškoću, koji pobjeđuje sve neprijateljske sile, mijenja tijek događaja i ništi bol. Tako mnogima, kada ih snađe neko zlo i trpljenje, postaje problem vjerovati u Boga Oca i vjerovati da je on svemoguć; neki traže bijeg u idole, podliježu napasti da traže odgovor u tobožnjoj svemoći “magije” i u njezinim lažnim obećanjima. Ali vjera u svemogućeg Boga potiče nas slijediti potpuno drukčije putove: Božji putovi i namisli su drukčiji od naših i njegova je svemoćnost također različita: ne očituje se kao automatska i svojevoljna sila, već je označena milosrdnom i očinskom slobodom. Kao Otac, on želi da mi postanemo njegova djeca i živimo kao takvi u njegovu Sinu, u zajedništvu, u punoj prisnosti s njim. Njegova se svemoć, dakle, izražava u ljubavi, u milosrđu, u opraštanju, u neumornom pozivanju na obraćenje srca, u držanju koje je samo na prvi pogled slabo, u držanju satkanom od strpljivosti, blagosti i ljubavi, rekao je Papa.