Zagreb, (IKA) – Prof. dr. Zvonko Pažin održao je posljednjeg dana 53. teološko-pastoralnog tjedna u Zagrebu, 24. siječnja, predavanje “Liturgija – povlašteno mjesto slavljenja vjere”. Iznoseći povijesni pregled, istaknuo je da su kršćani ono što su vjerovali iskazivali u liturgijskom slavlju. Tako je npr. u prvih pet stoljeća formula krštenja bila, zapravo, ispovijest vjere. Krštenika bi se pitalo – kao i danas prije krštenja odraslih – vjeruje li u Boga Oca svemogućega, u Isusa Krista Sina njegova, koji je rođen od Marije Djevice, u Duha Svetoga, svetu Crkvu. Nakon što bi krštenik odgovorio: “Vjerujem”, bio bi uronjen u vodu – to jest kršten. Nadalje, crkveni oci redovito su izlažući tijek liturgijskog obreda tumačili članke vjere. Tako Ambrozije (Spis o otajstvima), Ivan Zlatousti (Krsne pouke), Ćiril Jeruzalemski (Mistagoške kateheze), Tertulijan (Spis o krstu).
Zato za Crkvu postaje bitno što i kako se moli u bogoslužju, upozorio je dr. Pažin te podsjetio kako Hipolit Rimski u svojoj Apostolskoj predaji, početkom 3. st., ustraje na određenoj liturgiji, a sinoda u Hiponu (393.) ističe kako je bitno da liturgijski tekstovi budu u skladu s kršćanskom vjerom. Otada završava vrijeme liturgijske improvizacije i liturgijski se tekstovi kodificiraju.
Pojašnjavajući načelo lex orandi – lex credendi na primjeru euharistije Crkve do danas, predavač je podsjetio kako Crkva naučava da je euharistija posadašnjenje i ostvarenje Kristova vazmenog otajstva. To je vidljivo iz prezenta riječi ustanove (“koja se za vas prolijeva”) te u molitvenim tekstovima na Veliki četvrtak i Tijelovo. No, u euharistijskim molitvama sadašnjega rimskog obreda upotrebom futura (u tipskom izdanju i u većini prijevoda) ponešto se gubi jasnoća toga nauka. Najbolji primjer načela lex orandi – lex credendi je svetkovina Uzašašća BDM – koja se pod tim imenom slavi od početka 6. st. U Gelazijevu i Grgurovu sakramentaru (7. st.) u Rimu nalazimo misne obrasce te svetkovine, da bi tek 1950. bila proglašena dogma o Marijinu uznesenju na nebo.
U završnom dijelu, osvrćući se na načelo lex orandi – lex credendi u današnjoj liturgiji, dr. Pažin istaknuo je kako Crkva brižljivo pripravlja molitvene tekstove, pogotovo u slavljenju sakramenata. Reforma Drugoga vatikanskog sabora u tome je smislu iznijela novo i staro. Iz molitvenih tekstova vidimo nauk Crkve. Zbog toga je i danas važno brižno slaviti liturgiju Crkve da bismo bili vjerni crkvenom nauku i crkvenoj tradiciji. Ona nije naše vlastito bogoslužje, upozorio je, te zaključio “poput crkvenih otaca, i mi možemo i trebamo tumačiti istine naše vjere izlažući tijek i smisao naših bogoslužja”.