Zagreb, (IKA) – Posljednjega dana 53. teološko-pastoralnog tjedna u Zagrebu, u četvrtak 24. siječnja, predavanje “Kako ponovno otkriti ljepotu i radost vjere?” održao je prof. dr. Anton Tamarut, primijetivši kako se to pitanje može prereći u roncallijevskom duhu “Kako ponovno biti kršćanin s užitkom i zadovoljstvom?”
“Svjesni smo kako svaka evangelizacija, pa i ‘nova’ o kojoj je proteklog listopada raspravljala XIII. redovna Sinoda biskupa u Rimu, počinje auto-evangelizacijom. Samo oni koji su i sami evangelizirani mogu druge evangelizirati. Novi evangelizatori su prema Benediktu XVI. osobe slične Bartimeju koje su i same doživjele Božje ozdravljenje po Isusu Kristu te ih obilježava radost srca”, rekao je predavač.
Podsjećajući na dva važna i bitna svojstva vjere, na ljepotu i radost, istaknuo je kako one vjeri daju sjaj i toplinu te je čine privlačnom i poželjnom životnom suputnicom.
Nadalje, dr. Tamarut podsjetio je kako ljepota i radost vjere u prvom redu proizlaze iz njene darovanosti. “Kada kažemo da je vjera dragocjeni dar, tada prvenstveno mislimo na dar susreta, na dar osobe, na darovanu blizinu. Ljepota i radost vjere kriju se u daru, odnosno uzdarju, u darivanju. Upravo kao dar, odnosno potpuno i vječno darivanje, Bog je radost. Bog se čovjeku daje radostan i radosno. Objava je radosno Božje djelo – evanđelje – radosna vijest – radosni događaj. Radost vjere krije se u uzdarju, u čovjekovu darivanju sebe Bogu. Vjera je zato radostan čin. Radosno darivanje. Tko vjeruje, tko sebe Bogu dariva taj je radostan. Vjernik je radostan čovjek”, rekao je dr. Tamarut te upozorio kako nedostatak radosti može biti jedan od ozbiljnih pokazatelja nevjere.
“Prenaglašeni individualizam, duhovna komotnost i egoizam, shvaćanje po kojemu je vjera svojevrsni privatni posjed, čini se da danas predstavlja jednu od ozbiljnih prepreka da se doživi ljepota i radost vjere. Vjera je naime dar koji pruža ljepotu i radost samo ukoliko se dijeli s drugima”, pojasnio je.
Vjera je doduše osobni čin, istaknuo je dr. Tamarut, tj. slobodan čovjekov odgovor na poziv Boga koji se objavljuje, ali ona ipak nije prema Katekizmu Katoličke Crkve, osamljeni čin, nju se ne može živjeti “privatno”.