Osijek, (IKA/TU) – Svjetska molitvena osmina za jedinstvo kršćana, koja se od 18. do 25. siječnja održava pod geslom “S čime ću doći pred Gospodina” (Mih 6, 6-8), nizom molitvenih susreta tradicionalno se obilježava i u Osijeku. Središnje ekumensko bogoslužje u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji održano je 20. siječnja u osječkoj kapucinskoj crkvi Sv. Jakova, a počelo je procesijom biskupa, pastora, svećenika i pastoralnih suradnika kršćanskih crkvi i zajednica. Bogoslužje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Marin Srakić, a nazočan je bio i đakovačko-osječki pomoćni biskup dr. Đuro Hranić.

Tema trećeg dana hoda Molitvene osmine bila je “Hoditi prema slobodi”. Nakon uvodnih riječi slavlja i zahvale, poticaja za sućut i kajanje te Službe riječi, uslijedila je homilija u kojoj je mons. Srakić, između ostaloga, pitao što može biti sloboda “ako ne oslobođenje od prolaznosti života, od zamke vlastite oholosti, od predrasuda, od praznog razmišljanja o životu u promatranju vlastitog ja i od robovanja vlastitim mračnim porivima” te je istaknuo da sloboda i autoritet nisu oprečni pojmovi, nego vrijednosti koje se nadopunjuju.
Poslušnost kršćanina u pravoj slobodi dar je koji izlazi iz Kristove poslušnosti, a kršćanstvo nije religija grijeha, nego slobode, religija cjelovitog ljudskog napretka, rekao je nadbiskup i naglasio: “Bez ludog nadimanja možemo ustvrditi da kršćani imaju pravo govoriti o slobodi više od svih drugih. Ustvari, samo onaj tko ima shvaćanje čovjeka i života kao nadnaravne i svete stvarnosti može ga braniti i podržavati do kraja. Oni koji ne vjeruju u svetost ljudske osobe i ne prihvaćaju nedodirljivo dostojanstvo svakog čovjeka jednog dana mogu doći do toga, da ga čovjeka učine robom, da ga stave u službu države, vlasti, sistema. Naprotiv, kršćanin ima osjećaj slobode i osjeća njezinu slast i brani je, jer zna da svaki puta kada tko stavi ruke na čovjeka kao da ih stavi na Boga i na osobu njegova Sina Isusa Krista, koji se poistovjetio sa svakim čovjekom, naročito s onim malim, slabim i nezaštićenim.”
Molitvena osmina prilika je da razmotrimo, koje su to predrasude i osuđivanja čak i u našim kršćanskim zajednicama, koje priječe da vidimo jedni druge jasno, u svjetlu slave Božje, podsjetio je mons. Srakić i pozvao: “Nameće se pitanje, koje male, praktične korake možemo poduzeti, zajedno kao kršćani, prema slobodi djece Božje za naše crkvene zajednice i za šire društvo? Tema ovogodišnje molitvene osmine uzeta je iz proroštva Miheja proroka: ‘Čime ću doći pred Gospodina?’ Možda ćemo pri susretu s Gospodinom reći: ‘Nisam ništa učinio protiv nikoga, protiv jedinstva, protiv slobode. Moje su ruke čiste.’ Gospodin bi mogao reći: ‘Da, čiste ali prazne’. Mi kršćani vjerujemo da znamo, kamo idemo. I ova večer je jedan mali korak na tom putu. Želja nam je i ujedno molitva Gospodinu, da njegovim Duhom prosvijetljeni i ohrabreni, sve više idemo zajedno, u slobodi, rukom pod ruku prema svom odredištu koje se zove zagrljaj Nebeskog Oca”.
Uslijedila je ispovijed vjere, molitva za jedinstvo i preobraženje, Molitva Gospodnja, pozdrav mira, a zatim su prigodnu riječ uputili prisutni predstavnici drugih kršćanskih crkava i zajednica.

Uime Srpske pravoslavne Crkve bogoslužju je nazočio delegat osječko-poljskog i baranjskog episkopa Lukijana o. Zoran Majkić, paroh daljski. Istaknuo je kako spasenje treba shvaćati kao dar koji Bog daje, a u svakom čovjeku važno je vidjeti sveca i svetinju. Ako se tako budemo odnosili prema ljudima, neće biti razjedinjenosti, nećemo smatrati da druge trebamo podčinjavati sebi, protjerivati, ni uništavati.

Uime Reformirane kršćanske kalvinske Crkve u Hrvatskoj govorio je pastor u Kotlini i tajnik Ekumenske koordinacije osječke regije Darko Turšić, a prisutni su bili i biskup Lajoš Čati Sabo te umirovljeni biskup Endre Langh. Suvremenim načinom života zapostavljamo obitelj, prijatelje, pa i jedni druge kao kršćane. Bog od nas ne očekuje materijalnu, nego istinsku ljubav; donacije za Crkvu ne približavaju nas Bogu, već dobra djela, prava, iskrena ljubav i otvoreno srce prema subraći, ne očekujući za uzvrat ništa jer – već smo od Boga dobili život i što nam više treba, istaknuo je vlč. Turšić.

Biskup Evangeličke Crkve i pastor u Osijeku Branko Berić, upozorio je da ako nema jedinstva, ako kršćani budu nesložni i raspršeni, svijet im neće vjerovati, te će zajedno s njima odbaciti i Boga u kojega vjeruju. Počelo Božjega jedinstva je međusobna ljubav Božanskih osoba, a međusobna ljubav treba biti i pokretačka snaga kršćana. Dođimo k Isusu, tražimo oproštenje, činimo dobro, ljubimo bližnje svoje, opraštajmo i Bog će biti uz nas. Ljudima treba jedinstvo, sloga, mir i povezivanje zajednica – jedinstvo svih kršćana u jednu Crkvu. No toga neće biti bez obraćenja, borbe protiv vlastite sebičnosti i uskogrudosti. Upravo Crkva treba biti znak jedinstva cijelome svijetu, zato je prava dužnost kršćanina, naša dužnost, raditi i moliti za kršćansko jedinstvo kako bi se i ostvarila Isusova želja – da svi budu jedno, poručio je Berić.

Uime Crkve Božje u Hrvatskoj prisutan je bio nadglednik biskupa Matej Lazar Kovačević i pastoralni suradnik Vladimir Pšenka. Kovačević je istaknuo da nas iskustvo Uskrsnuća zove na dublje jedinstvo u Kristu. Naša slika o Kristu, Crkvi, duhovnom putu kao i o Bogu samome treba preobrazbu, a neprestani razgovor imperativ je za međusobne odnose jednih s drugima i s uskrslim Gospodinom. Kovačević je zaključio molitvom za Duha Svetoga koji će kršćane potaknuti na zbližavanje, zajedničko svjedočenje istine i suočavanje sa situacijama u kojima društvu, naciji i svijetu nedostaje dostojanstva i samilosti.

Uime Evanđeoske pentekostne Crkve vjernicima se obratio starješina Pavao Moguš. Između ostaloga, rekao je kako nas približavanje Bogu kroz Njegovu riječ i molitvu osvješćuje, pa uviđamo da smo slabi i nemoćni. Pitamo se s čime ćemo doći pred Gospodina, no Isus poziva i umorne i opterećene. On treba i one koje nitko neće, samo mu treba doći s iskrenim srcem, priznati kakvi smo, a on će ohrabriti, utješiti, rasteretiti i odmoriti, da možemo ići dalje.
Bogoslužnom slavlju nazočili su i članovi Ekumenske koordinacije Osječke regije: dr. Antun Čečatka, preč. Mato Gašparović, mons. Adam Bernatović, Marija Krivić te domaćin, gvardijan Kapucinskog samostana i župnik župe sv. Leopolda Mandića, o. Miljenko Vrabec. Prisutan je bio i mons. Ivan Čurić, rektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, maestro Ivo Andrić, odgojitelj Sjemeništa i voditelj Koralista Bogoslovnog sjemeništa, koji su pjesmom uveličali bogoslužje. Prisutni su bili i župnici osječkih župa: fra Slavko Milić, župnik župe Sv. obitelji u Osijeku, i vlč. Ljubomir Sturko, grkokatolički župnik u Osijeku. Uz vjernički puk molile su i Marijine sestre čudotvorne medaljice, milosrdnice sv. Vinka Paulskog, milosrdne sestre sv. Križa te članice Svjetovnog instituta Obitelji Malih Marija.

.