Maks Peč, dugogodišnji suradnik riječkih Zvona, zakoračio u stotu
Maks Peč - dugogodišnji suradnik riječkih Zvona zakoračio u stotu
Rijeka (IKA )
Nadbiskup Devčić podsjetio na slavljenikovu veliku ljubav prema katoličkom mjesečniku, jedinstvenom za Crkvu u ondašnjoj Jugoslaviji, u kojemu i danas, nakon 50 godina izlaze njegovi tekstovi
Rijeka, (IKA) – Dugogodišnji suradnik riječkih Zvona Maks Peč zakoračio je u stotu godinu života. “Veliki prijatelj riječkih nadbiskupa”, kako ga je oslovio nadbiskup Ivan Devčić, 99. rođendan proslavio je 12. siječnja u nadbiskupskom domu u Rijeci. “Sutra sam pozvan kod prijatelja, a i prekosutra će me ugostiti, ali meni je uvijek posebno drago doći ovdje, u Nadbiskupski dom, jer me vežu lijepe uspomene za našeg nadbiskupa Ivana, ali i njegove prethodnike s kojima sam surađivao”, podsjetio je slavljenik, koji još uvijek ne zaboravlja brojne detalje. Na svečanom ručku prisjetio se zgoda koje je proživio s tada mladim svećenikom Ivanom Devčićem i legendarnim osnivačima i prvim urednicima nadbiskupijskog mjesečnika Zvona pok. mons. Josipom Šojatom i pok. mons. Antonom Sironićem.
Nadbiskup Devčić podsjetio je na njegovu veliku ljubav prema tom listu, jedinstvenom za Crkvu u ondašnjoj Jugoslaviji, u kojemu i danas, nakon 50 godina izlaze njegovi tekstovi. Istaknuo je i njegovu vjernu povezanost s Crkvom, a posebno pok. nadbiskupom Josipom Pavlišićem. Zbog toga ga je, uoči dolaska u Rijeku 2003. godine, papa Ivan Pavao II. odlikovao “Pro Ecclesia et Pontefice”. Nadbiskup je istaknuo i kako je slavljenik, nakon što je prošao brojne tuđinske vlasti u Rijeci, prije dvadesetak godina bio spreman pomoći u stvaranju samostalne Hrvatske.
Uspomene “živuće povijesti Rijeke” sežu daleko u prošlost u vrijeme između dva svjetska rata, talijanske okupacije te izgradnje Rijeke nakon II. svjetskog rata. Maks Peč po struci je građevinar i svojim se djelovanjem nakon II. svjetskog rata upisao u povijest Rijeke. Postavljen je za šefa saobraćajne sekcije vojne uprave grada i projektirao mostove, kako kaže, od Rijeke do Trsta. Nikada nije bio član Partije, što samo dokazuje da su ga tadašnji čelnici cijenili zbog njegovog rada i stručnosti iako je uvijek ostao vjeran Crkvi i nikada nije tajio svoju vjeru.
Pored rada u struci bavio se pisanjem, fotografijom i sportom. Bio je profesor na Građevinskom fakultetu, tajnik Plivačkog kluba Primorje i zapovjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva Sušak. Brojna sjećanja barba Max povezuje u angdote koje rado prepričava, a njima je i na proslavi rođendana uveseljavao čestitare.