Zagreb, (IKA) – Srpska pravoslavna Crkva, Metropolija zagrebačko-ljubljanska, organizirala je u četvrtak 10. siječnja u dvorani Duhovnog centra na Svetom Duhu u Zagrebu simpozij “Odgoj i obrazovanje i svjetlu svetih knjiga” s naglaskom na suvremena pitanja društvenog života i obrazovanja mladih s aspekta kršćanske i islamske tradicije.
Pozdravljajući sudionike, metropolit zagrebačko-ljubljanski Jovan istaknuo je kako se željelo dati prinos raspravi o aktualnoj temi. Mi koji smo religioznih opredjeljenja želimo reći naše mišljenje vezano za razgovore i dileme oko školskog programa i obrazovanja mladih i uopće naš vjernički stav na što smo u konačnici obvezni u svom životu, ponašajući se prema našim svetim knjigama. To činimo s raspoloženjem i dobrom voljom i našim mogućnostima sudjelovanja u građanskom životu, rekao je metropolit Jovan te izrazio nadu da će i taj susret iznjedriti poticaj za bolje razumijevanje kako bi se i u školskim programima našla najbolja rješenja koja će i odgajati i obrazovati.
Umirovljeni profesor Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. Adalbert Rebić održao je predavanje “Mjesto Božje riječi u obitelji”. Iz Biblije svi kršćani crpe nadahnuće za odgoj od rane mladosti pa sve do smrti. Svaki naraštaj mora otkriti novinu Radosne vijesti o kraljevstvu Božjem. Biblija je čvrsti oslonac za ostvarenje toga u našim kršćanskim zajednicama. Ona je sadržaj vjere i integralne evangelizacije, odnosno naviještanja te vjere u suvremenom svijetu, rekao je dr. Rebić. Obitelj je prva i životno važna zajednica u životu kršćana, to je predodređeno mjesto za vjerski odgoj. Prisutnost Biblije u obitelji zahtijeva da prvo sami roditelji znaju cijeniti Bibliju kao Riječ Božju, da imaju predznanje o Bibliji, da su sposobni djeci pripovijedati biblijske priče, prepoznavati biblijske znakove, rekao je dr. Rebić. Mislim da je danas jedan od najtežih vidova odgoja u obitelji postići to da se u obitelji na temelju Svetoga pisma i na temelju tradicije upućuje u sve stvarnosti života, pa i u spolni odgoj koji prvenstvo spada na obitelj, tj. da očevi i majke upućuju svoju djecu u tajne života, pa i u to kako spolno sazrijevati i kako se spolno ostvarivati, istaknuo je.
Tajnik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj mr. Nermin Botonjić govoreći o “Obitelji i obrazovanju u tradiciji islama” istaknuo je da obitelj zauzima vrlo važno mjesto u islamskom nauku. Pitanje obitelji ne može se promatrati odvojeno od bračne zajednice. Zasnivanjem obitelji, a pogotovo dolaskom potomstva, supružnici su odgovorni za organiziranje svog života te odgoj i obrazovanje svojih potomaka. Stabilna obitelj preduvjet je za prenošenje obveze ponašanja budućeg člana društva u skladu s odgovornošću kojom ga Bog duži a to je namjesništvo na zemlji. Obitelj je pored odgojne i prva obrazovna institucija s kojom se dijete susreće. Uz roditelje često svoju ulogu imaju i ostali članovi obitelji, poput djedova i baka, rekao je mr. Botonjić te podsjetio kako se u islamu često ističe obveza moralnog i odgojnog zajedno s obrazovnim, jer je za potpunost osobnosti to dvoje nedjeljivo.
Znanje je danas dostupnije no ikad. Međutim, mnogo je onih dostupnih znanja koja štete jer se ne izučavaju na pravi način, a još je više onih beskorisnih koja odvlače pažnju i oduzimaju dragocjeno vrijeme. Ono što može ponuditi obitelj ne može ni jedan obrazovni sustav, a i obratno ono što treba ponuditi obrazovni sustav ne može ponuditi sama obitelj. Ali izostanak koordinacije i povezanosti ta dva izuzetno važna segmenta u ljudskom životu može i uglavnom rezultira mnogim nepravilnostima štetnim i po pojedinca i po zajednicu, zaključio je.
Izabrani biskup Evangeličko-luteranske Crkve Branko Berić govorio je o spolnosti i seksualnosti iz protestantske perspektive. Radosna vijest evanđelja da smo oslobođeni od ropstva grijeha omogućuje nam da odgovorimo na Božju milost kroz ljubav i služenje bližnjemu. To je naš poziv u svijetu, rekao je Berić. Središnji naš poziv ljudske seksualnosti je izgradnja i zaštita povjerenja u odnosima. Pozvani smo, dakle, biti pouzdani u našoj ljudskoj seksualnosti te izgraditi društvene institucije i stvoriti praksu gdje povjerenje i vjerni odnosi mogu napredovati, istaknuo je Berić.
Prodekan za znanost Pravoslavnoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Beogradu i profesor pedagogije s metodikom nastave doc. prof. dr. Dragomir Sando govorio je o temi “Kršćanska pedagogija pred izazovima današnjeg vremena i njezin odnos prema obrazovanju mladih”. Kršćanska pedagogija odnosi se na cjelovit rast ljudskog postojanja, cijeneći sve suvremene normative, ali i nadilazi ih. Ona promatra odgoj u cijelosti: od rođenja, pa i prije toga, do adolescencije i zrelog doba i starosti bilo da se odnosi na bračni, redovnički ili drugi vid života u društvenoj zajednici. Crkvi evanđeoski principi ostaju važni kriteriji za svagda, naglasio je. Kristova nenametljivost izrečena u riječima “Tko želi ići za mnom, neka se odrekne sebe i neka uzme križ svoj i neka me slijedi” mora se poštovati u odgoju. Ona je osnovna vodilja svakog kontakta s adolescentom u osjetljivom procesu izgrađivanja njihove duhovnosti, njihove spoznaje Boga, čovjeka, svijeta oko sebe i naposljetku vlastite osobe. Mladom čovjeku dragocjena je mogućnost da se poistovjeti s divnim i nezamjenjivim likom evanđeoskog Krista. Treba učiniti sve da mladi Crkvu ne dožive kao neki vanjski nametnuti autoritet, kao bezličnu instituciju za zadovoljenje metafizičkih potreba naroda ili jedno od sredstva za popravljanje karaktera ili instituciju koja ima isključivo ulogu u prijenosu moralnih vrijednosti. Crkva predstavlja veliki izazov za mlade i mladi su izazov za Crkvu, u prvom redu za njene učitelje i pastire koji su pozvani da mladima pomažu i riječima trezvenoga savjeta i molitvama i vidljivim angažiranjem svih talenata njihovih bića služenja Gospodinu u Crkvi, zaključio je dr. Sando.
Pročelnik Katedre ekumenske teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. Jure Zečević održao je predavanje “Izabrane teme odgoja i obrazovanja”. Upozorio je na efekt “zrcaljenja” u razvoju djeteta te podsjetio kako se iz okruženja nasljeđuju vrline i kreposti, ali i mane i poroci. Iz roditeljskoga, rodbinskog, mjesnog i nacionalnog okružja nasljeduju se etnički identiteti, svjetonazor i vjerska uvjerenja, simboli kršćanski križ, židovska zvijezda, islamski polumjesec ili pak komunistička crvena petokraka. Naša identifikacija s tim simbolima katkada je nedovoljno kritična i osobito nedovoljno samokritična. Vjerojatno i odatle i strast i žestina kada se radi o tome kakav treba biti odgoj. Sama različitost simbola i kulturskih i religijskih i svjetonazorskih sama po sebi nije poteškoća, jer je kulturski, religijski, pa i nacionalni identitet pretpostavka dijaloga. Bez različitih identiteta nema dijaloga, no mi od tih razlika načinom svoga ophođenja s njima možemo učiniti i oruđe rata ili oruđa dijaloga, rekao je.
Nadalje je istaknuo kako katolički i kršćanski pristup spolnosti ima spoznajnu i duhovnu snagu pridonijeti tome da ljudska seksualnost služi skladnom razvoju čovjekove osobnosti, ostvarivanju mirnog i solidarnog života, doživljavanja radosti nad vlastitim životom i odgovornoj spremnosti rađanju novoga života. Duboko sam uvjeren da kršćanski seksualni moral omogućuje u najvećoj mjeri ostvarenje ljudskoga dostojanstva: dostojanstva i žene i muškarca, dostojanstva oca i majke, dostojanstva djeteta budući da taj moral odgovara u svojoj srži ljudskoj naravi, psihosomatskoj stvarnosti čovjeka, braneći čovjeka pred egocentričnim traženjem naslade s jedne strane i pred prezirom seksualnih ugoda i užitaka s druge strane, rekao je dr. Zečević, ističući da sastavni dio odgoja i obrazovanja trebaju biti i spolnost i seksualnost jer su i one sastavni dio čovjekova života. No, nije dobro ako itko nameće svoja subjektivna shvaćanja i svoje subjektivne vrijednosne sustave ma koliko ih on sam držao ispravnima i najkvalitetnijima. I osobito ako to nameće kroz svima zajedničke institucije odgoja i obrazovanja i onima koji te i takve stavove ne dijele. Nemaju li i ti drugi jednako pravo da njihovi vrijednosni sustavi budu uzeti u obzir i zastupljeni u odgoju i obrazovanju barem kada je riječ o njihovoj vlastitoj djeci, upitao je dr. Zečević.
Posljednje predavanje “Odgoj u vjeri u globaliziranom i pluralističkom svijetu” održao je glavni tajnik Saveza baptističkih Crkava u Republici Hrvatskoj Željko Mraz. Upozorio je na važnost komunikacije, dodajući da su današnji mladi djeca rođena poslije rata, u postkomunističkom svijetu na koja se nabacuju određena nerealna očekivanja, pritisci okoline. Oni trebaju vrijeme da odrastu, a dobili su preranu adolescenciju, stres i njegove posljedice. Imamo novu kulturu mladih: oni imaju svoj jezik, glazbu, svoje simbole, svoj sustav vrijednosti, utjecaje. Na njih najviše utječu njihovi vršnjaci, mediji, a tek onda roditelji, škola, Crkve i vjerske zajednice. Stoga je pravo pitanje kako odgajati u vjeri danas? Odgovor je, prema Mrazu, jednostavan: autentičnim življenjem svoje vjere, da smo svjedoci onoga što vjerujemo, da doista živimo ono što propovijedamo, da smo otvoreni upoznati kulturu mladih, da smo medijski pismeni i da budemo primjer i da možemo izgrađivati odnos povjerenja prema njima. Na taj način ćemo moći mlade odgajati prema trajnim vrijednostima, pokazati da se može živjeti drukčije: čisto, čestito, pošteno i to je uloga svih vjerskih zajednica, poručio je Mraz.
Moderatori simpozija bili su prof. Zečević i ravnatelj Srpske pravoslavne opće gimnazije “Kantakuzina Katarina Branković” protojerej Slobodan Lalić.