Šibenik, (IKA) – Preminuli svećenik Šibenske biskupije dr. don Vojko Devetak ukopan je u ponedjeljak 7. prosinca na šibenskom gradskom groblju Kvanj. Prije pokopa u katedrali Sv. Jakova misu zadušnicu predvodio je šibenski biskup Ante Ivas. Koncelebrirali su splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić, dubrovački biskup Mate Uzinić, provincijal franjevačke Provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu dr. fra Ante Vučković te velik broj svećenika.
Nadbiskup Barišić istaknuo je u uvodu kako je cijela Splitsko-makarska nadbiskupija zahvalna za don Vojkov dugogodišnji odgojni i profesorski rad u Metropoliji. Kad je biskup molio svoje svećenike da napišu kratki životopis i službe, don Vojko je na početku svoga odgovora napisao: “Smatram da je s činjenicom da sam svećenik sve rečeno i da je to dosta”, rekao je biskup Ivas u homiliji. Istaknuo je kako se može posvjedočiti “da je don Vojko svim svojim ljudskim, svećeničkim životom i služenjem, “u zgodna i nezgodna vremena”, kojih je bilo napretek, svjedočio, propovijedao, s oltara i preko suvremenih medija, naučavao za katedrama škola i sveučilišta, poučavao u brojnim osobnim kontaktima, knjigama i člancima koje je pisao za sve uzraste i životne prilike, i nadasve, do posljednjeg daha,slavio Gospodina koji jedini daje “život u izobilju” u sadašnjosti i vječnosti. Biskup Ivas zahvalio je Bogu za dar don Vojkova života i svećeništva, za sve njegovo ljudsko i svećeničko služenje slavi Božjoj i dobru ljudi, osobito onima s kojima ga je život i služba vezivala.
Uime svećenika Šibenske biskupije od don Vojka Devetka oprostio se umirovljeni svećenik don Frane Šimat. “Ono što napose zadivljuje kod pokojnog don Vojka bila je njegova ljubav prema knjizi, o čemu svjedoči i njegova bogata osobna knjižnica. Volio je knjigu. Netko mi reče: “Bio je veoma radišan”. Uza sva pastoralna zaduženja, on je samoinicijativno vodio brigu oko produbljenja svoga teološkog znanja, rekao je, između ostalog vlč. Šimat.
Uime Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu od don Vojka Devetka oprostio se dekan dr. Vučković. Izrazio je duboku zahvalnost za trud don Vojka koji je uložio u odgoju generacija studenata KBF-a u Splitu. Predavao je trideset godina. Njegov se akademski rad može sažeti u riječi: “mislio je, govorio je, slavio je”. Mislio je predavajući moralno bogoslovlje, trudeći se u nesigurnom vremenu iznijeti razloge zašto Crkva na takav način misli. Govorio je i dugo vremena predavao retoriku, učeći buduće svećenike kako će primljeno moći jezikom prenijeti drugima. Slavio je kao svećenik i profesor učeći katoličku liturgiju. Za sav trud izričem mu duboku zahvalnost, rekao je dr. Vučković.
Student don Vojka Devetka aktualni dubrovački biskup Mate Uzinić istaknuo je kao je preminuli profesor studentima bio prijatelj i brat. “Za nas studente bio je poput djeda koji nas je želio razumjeti i koji nam je želio prenijeti životnu mudrost i iskustvo. Djeda kojemu je bilo stalo do nas i naše budućnosti. Da je to tako uvjerio sam se nakon što sam ga posjetio u Svećeničkom domu u Šibeniku. Don Vojko je molio za sve svoje studente, a tako i za mene”, rekao je biskup Uzinić.
Na kraju je pročitan i brzojav sućuti vojnog biskupa Jurja Jezerinca koji je također u don Vojku Devetku vidio velikog svjedoka vjere.
Nakon obreda u šibenskoj katedrali tijelo don Vojka Devetka ukopano je u grobnici svećenika na šibenskom gradskom groblju Kvanj.
Dr. don Vojko Devetak rođen je u Sinju 1. svibnja 1916. godine od roditelja Josipa i Magdalene r. Kalinić. Za svećenika je zaređen godine 1939. u Šibeniku. Službovao je u Tisnom, Šibeniku, Tribunju, Prvić-Luci, Šepurinama, Ljubitovici i Boraji. U Šibeniku je obnašao dužnosti biskupova tajnika, nadstojnika u Biskupijskom đačkom sjemeništu i cenzora vjerskih knjiga. Njegov uži stručni interes bilo je moralno bogoslovlje, iz kojeg je doktorirao godine 1962. na Katoličkom bogoslovskom fakultetu u Zagrebu. Od te godine do 1970. predavao je pastoralno i moralno bogoslovlje na Visokoj bogoslovnoj školi u Zadru, a od 1966. liturgiku i moralno bogoslovlje na Teologiji u Splitu. Kanonik je postao godine 1956., a dekanom šibenskog kaptola imenovan je 1982.
Napisao je osam popularnih bogoslovnih djela koja se odlikuju tečnim izričajem i temeljitošću razrade tema. Njegova monografija “Šibenska katedrala” doživjela je dva izdanja (Šibenik, 1969. i 1980.), a prevedena je na njemački, engleski, talijanski i francuski jezik. Bio je suradnik brojnih periodika, a najviše bogoslovnih rasprava objavio je u Glasu Koncila (1966.), Crkvi u svijetu (1967., 1975., 1976., 1977., 1979.), Vjesniku nadbiskupije splitsko-makarske (1970., 1975., 1978.), Službi Božjoj (od 1974. do 1984., 1986., 1987., 1989., 1990.), Okružnicama šibenskog Ordinarijata (1975.) i u zborniku “Putovi i raskršća suvremene teologije” (Split, 1975.). Dolaskom demokratskih promjena aktivno je djelovao u programu Radio Šibenika. Posljednje godine života proveo je u Svećeničkom domu u Šibeniku.